U risanskim Pješčinama na osami je dvospratna građevina. Svi je zovu Vasova kuća. Ne pamti se više ni ko je, prije više od vijek i po, podigao, ko je sve u njoj živio, pa ni ko je adaptirao i pretvorio u luksuzno zdanje. Zna se tek da su u njoj rodio poznati narodni dobrotvor i uglednik, Vaso Ćuković, za koga je zapisano da mu je geslo bilo: ”Ako činiš dobro – pripisaće se tvojim sebičnim činovima. Nije važno, ipak, čini dobro!”

I nakon vijek i po, oko Vasove kuće i danas su livade. Od tada je u Risnu izgrađeno na stotine kuća, a na tom dijelu Pješčina nijedna. Nešto podalje je Dom starih ”Grabovac”, čiji vremešni stanari znaju da je tamo rođen jedan od najvećih američkih kockara iz doba čuvenog Al Kaponea, ali i dobrotvor kakvog nije bilo u ovim krajevima. To nije tek priča. Da je tako bilo postoji sijaset dokaza: sve što je zaradio, altruistički je ulagao za pomoć ljudima.

Vasliije-Vaso Ćuković je rođen 1858. godine u Risnu, u trgovačkoj kući Lazara Ćukovića.  Osnovnu školu je završio u Risnu, a Višu trgovačku školu u Trstu. U SAD odlazi 1877. godine. Kratko se zadržao u Nujorku, a potom je otputovao u San Francisko. U jezuitskom koledžu Svete Marije naučio je engleski jezik.89 Zaposlio se kao trgovački pomoćnik, i ubrzo je prešao u grad Virdžinija (Nevada). Počeo je da se kocka i zaradio je 46.000 dolara. Novac zarađen na kocki investirao je u rudnik, ali mu je taj posao propao

Iz Virdžinije je otišao u grad Reno (Nevada), gdje je radio kao trgovački pomoćnik i prevodilac. Tu se zadržao 10 godina, a nakon toga živio je u Sijetlu i Nebraski, i čitavo vrijeme se bavio kockom. Na kraju putovanja kroz SAD, sa 74.000 dolara, 15. januara 1895. godine, stigao je u Denver i investirao u nekretnine i kockarnice. U denverskoj ulici Lorimer, sa Džonom Hjudžsom otvorio je čuvenu kockarnicu „Arkade“, a sa irskim emigrantom Edom Čejsom, otvorio je kockarnicu „Navare“.

Ćuković je bio poznat kao pošten kockar, koji je igrao zbog posla, a ne zbog zadovoljstva. Bio je poznati protivnik alkohola. Sprijateljio se s uticajnim političarom Robertom Spirom, koji je 1904. godine izabran za gradonačelnika Denvera, što je Vasu omogućilo ulazak u svijet politike.

Vasova kuća u Denveru je i dalje pod zaštitom države kao nacionalni simbol odnosno mjesto od istorijskog značaja.

Kada je 1907. godine donešena odluka o zabrani kockarnica, Ćuković je svoju zaradu od kocke investirao u nekretnine u donjem dijelu Denvera. Otvorio je kancelariju u zgradi Centralne depozitne banke, i za kratko vrijeme stvorio poslovnu imperiju vrijednu preko milion dolara. Ćuković je tako postao ugledan i uticajan čovjek u državi Kolorado. Po njegovoj preporuci su se birali senatori države.

Značajnu pažnju Vaso Ćuković je poklonio dobrotvornom radu. Osnovao je 1922. godine “Fondaciju Lazara i Stane Ćuković“ od 5.000.000 dinara (100.000 dolara) u obveznicama sa sedam odsto investicionog zajma s tim da godišnji prihod od 350.000 dinara služi za izdržavanje i školovanje siromašne djece iz Risna. Od ove stipendije, 1931. godine izdržavala su se 43 đaka.

Dobrotvorni prilozi Vasa Ćukovića su brojni: 10.000 dinara Osnovnoj školi u Risnu za stipendiranje siromašnih đaka; pet zvona, u vrijednosti od 1.000.000 dinara, za crkvu u Risnu; 360.000 dinara za manastir Sv. Đorđa kod Risna; 2.065.000 dinara koje je u periodu 1929-1931. godine poslao opštini Risan za izgradnju opštinskog školskog doma, elektrifikaciju Risna i izgradnju vodovoda; 400.000 dinara risanskoj omladini za izgradnju pozornice i nabavku gimnastičkih sprava; 10.000 dinara za izgradnju puta do manastira Sv. Đorđa; 10.000 dinara za uređenje školskog vrta, i svake godine pred Božić i Uskrs 10.000 dinara za risansku sirotinju.

Vaso je donirao i izradnju dječije bolnice u Denveru.

U trenutku smrti Vasova imovina je vrijedila preko 1.300.000 dolara, što je jednako kupovnoj moći 17 miliona dolara iz 2008. godine. Veći dio imovine je ostavio svojoj usvojenoj ćerci (sinovici) i rođacima. Imao je četiri sestre koje su živjele u Risnu i svakoj je ostavio po 50.000 dolara.

Dio sume je opredijelio da se izgradi spomenik njegovom prijatelju i gradonačelniku Robertu Spiru, a kao izvršioce testamenta imenovao je svog rođaka Džona Ćukovića i sestrića Petra Jovanovića. Na kraju testamenta Vaso je ostatak imovine zavještao za izgradnju bolnice u Risnu. O tome u testamentu kaže: Naređujem da moji rečeni povjerenici upotrijebe, uporabe i potroše cijeli prihod i glavnicu mojeg imanja koje će na taj način preteći, pa u kojoj bilo formi se isto u to doba bude nalazilo, za podupiranje, pomaganje i uzdržavanje osoba (muških i ženskih), nastanjenih u Kraljevini Jugoslaviji, koje radi bolesti, nesposobnosti, slabosti, nesreće ili starosti nijesu u stanju da se za sebe pobrinu i da se uzdržavaju; te moji rečeni povjerenici ovlašteni su, prema njihovoj uviđavnosti, da direktno podijele takovim osobama taj imetak na organizacije, bolnice, domove, ili shodne institucije, već organizovane i opstojeće u rečenoj Kraljevini, ili na kojeg javnog ili državnog činovnika te Kraljevine, u svrhu administracije i razdiobe rečenog fonda; moji rečeni povjerenici također su ovlašćeni (ako im se bude činilo shodno to učiniti) organizovati, ustanoviti, steći jednu ili više bolnica, domova za slabe, bolesne i stare, ili druga shodna mjesta ili za takovu svrhu gdje bilo u rečenoj Kraljevini“.

Projekat izgradnje bolnice „za slabe, bolesne i nemoćne“ u Risnu usvojen je 1938. godine, i tada je počela izgradnja. Bolnica je završena i opremljena u martu 1941. godine, a u julu te godine bolnicu je otvorio dr Niko Miljanić.

On je bio i prvi upravnik bolnice, a s njim su u bolnici radili profesor dr Simo Milošević i njegova supruga dr Olga Milošević. Za izgradnju bolnice utrošeno je oko 300.000 dolara, što je ekvivalent kupovnoj moći 4,6 miliona dolara iz 2008. godine. Imala je 350 kreveta i u martu 1941. godine predata je na korišćenje vladi Kraljevine Jugoslavije. No, za vrijeme Drugog svjetskog rata bolnicu je koristio okupator, i, po naredbi američke vlade, isplata preostalog diijela Ćukovićeve imovine bolnici u Risnu je obustavljena.

Bolnica je tokom rata oštećena, a nakon rata obnovila je jugoslovenska vlada. Marta 1950. godine Sud u Denveru je konstatovao da su se ispunili uslovi za ispunjenje Ćukovićevog testamenta, pa je sredinom 50- ih bolnici u Risnu isplaćeno ostalih 300.000 dolara, što je jednako kupovnoj moći 2,36 miliona.

Po sumi novca koju je opredijelio u dobrotvorne svrhe, Vaso Ćuković je najveći filantrop u istoriji Crne Gore.