PROKLETIJE (alb., Bjeshkët e Nemuna; Alpet shqiptare; Bjeshkët e Nâmuna; srp., Проклетије) su visoki planinski vijenac na jugoistočnoj ivici  Dinarskog masiva – u sjevernoj Albaniji, istočnoj Crnoj Gori, zapadnom i južnom dijelu Srbije.

Prokletije su izrazito kraško područje, oblikovano glacijacijom – s dubokim i širokim dolinama, izdubenim i oblikovanim radom ledenjaka, iz kojih se direktno izdižu litice visokih i šiljastih planinskih vrhova, što ovoj regiji daje alpski ugođaj, netipičan za područje Balkana.

Najstarije zapisano ime ovih planina je Mons Bertiscus, i ono se nalazi na karti koju je izradio Ptolomej odn. Ptolemej (Klaudije Ptolomej ili Claudius Ptolemaeus, rođ. iza 83.– umro 161. pr.n.e.), starogrčki matematičar, zemljopisac, astronom, i astrolog koji je živio u Aleksandriji, u Rimskom Egiptu.

Beriseldi – U nekim kasnije izrađenim starim kartama umjesto naziva Beristicus pojavljuje se Beriseldi.

Južni Alpi Evrope –  njemački botaničar i fitogeograf August Grisebach (1814-1879.) prvi godine 1839. upotrijebio termin Alpi kao sinonim za planine u prokletijskoj planinskoj grupi.

Francusko-austrijski naučnik Ami Boué (1794.-.1881.) napisao je o Prokletijama: ” Najneobjašnjiviji, najnepristupačniji i najdivljiji planinski lanac na Balkanskom poluostrvu, u Evropi. Južni Alpi Evrope!

Proklete planine i varijacije ovoga imena

Danas većina autora i lokalnog stanovništva koristi južno-slavenski naziv Prokletije odn. albanski Bjeshkët e Nemuna, koji su sinonimi tj. imaju isto značenje (prokleto gorje, proklete planine, zabranjene planine).
Značenje riječi proklet, odn. albanski nemuna je jasno. Ono što do sada nije u potpunosti utvrđeno je motiv zbog kojega je ovaj planinski lanac dobio ime Prokletije odn. Bjeshkët e Nëmuna. Postoji više pojašnjenja:

–  Ove su planine smatrane neprohodnima i divljima. Sličnih primjera ima i u svijetu, analogno npr. vrhu Pico Maldito u pirinejskom masivu Macizo de Maladeta u Španjolskoj (španj. maldito = proklet) ili Höllengebirge u austrijskim Alpama.

–  Najveći dio stanovništva okolnih mjesta se bavio stočarstvom i to je bila glavna privredna grana. Stočari su tokom ljetnjih mjeseci stizali sa stokom i do najvećih vrhova Prokletija. Zbog divljine, surove klime i opasnosti koje su vrebale od divljači, posebno medvjeda, risa, vuka i sl., ovi stočari su prvi nazvali ovaj planinski masiv: “Bjeshket e nemuna”, što u prevodu znači: “Proklete planine”, a kasnije ih je narod radi lakoće izgovora nazvao “Prokletije”. 

Mi ćemo vam predstaviti dvije legende o nastanku Prokletija, a koliko ima istine u njima nije na nama da presuđujemo, legende su tu da se prenose sa koljena na koljeno…

Legenda kaže kako je Hridsko jezero Božji dar i da ga je Bog stvorio na tom sakrivenom mjestu u planinama i šumama, kako bi se u njemu mogle kupati vile. One su ga i učinile ljekovitim. No, iz nekog su razloga vile morale napustiti jezero, što je izazvalo snažan Božji bijes, te je on obližnje planine zasuo munjama i gromovima, pa je taako njihove vrhove pretvorio u gole i neprohodne stijene. Potom je Bog prokleo ove planine, pa ih zato narod naziva PROKLETIJE. * ( Izvor: MARKIŠIĆ, M. Ramo, Kamen je težak dok nije pomjeren sa svog mjesta – Iz usmene proze Plavsko-gusinjskog kraja, Rožaje, 2008. )

Nekada davno su u podnožju ovog planinskog masiva, u omanjoj kućici koju su sagradili od kamena i drveta, sretno živjeli muž i žena. U njoj su, tri uzastopna proljeća, dobili po jednog sina. Bili su prilično siromašni, i otac, koji je bio strastveni lovac, kojemu je lov bio skoro jedini izvor prihoda za, svakodnevno je išao u lov. Često je sa sobom vodio djecu i učio ih lovackim vještinama, kako bi opstali u ovoj divljini. Za to vrijeme, majka se, kao i svaka majka, starala o njima i njihovom odgoju. Nakon očeve smrti, njegovi sinovi, sada već odrasli i lovu vični momci, nastavili su očevim stopama i svakodnevno, ne razdvajajući se, išli u lov. Dok su jednog dana lovili, na jednom uzvišenju su ugledali Vilu, koja ih je svojom ljepotom, očarala. Iznenada je došlo do ozbiljne prepirke i svađe među braćom, o tome tko ju je prvi ugledao, tko je od njih najljepši i kome ona treba pripasti?  Svađa se, na žalost, tragično završila smrću sve trojice. Vila je sve to promatrala s obližnjeg brežuljka. Znala je da se zbog nje svađaju, ali, ni ona se nije mogla zbog njihove ljepote odlučiti za nekoga od njih. Računala je da će se braća dogovoriti čija će ona biti žena. Kada je Vila vidjela da su se braća poubijala i da od njene udaje neće biti ništa, izgubila se iza jednog od vrhova ovog planinskog masiva. Kako se nekoliko dana nisu vracali kući, majka se zabrinula za sinove koji se nikada nisu tako dugo zadržavali u lovu. Otišla ih je tražiti po planini, i na jednom brežuljku ih ugledala kako mrtvi leže jedan do drugoga. Njezin plač i naricanje, dok je sahranjivala sinove, odzvanjali su vrhovima okolnih, planina. Iznenada se, na trenutak, pojavila Vila i priopćila joj da su se njeni sinovi poubijali zbog njezine ljepote. Nakon toga se izgubila u magli koja je obavijala vrhove ove planine. Majka je, skrhana bolom, ljutito proklinjala Vilu vičući za njom: “Prokleti-jo, prokleti-jo, prokleti-jo!!” Eho majčinog glasa se dugo prenosio s vrha na vrh visokih planina i tako je, po legendi, ovaj planinski masiv dobio ime PROKLETIJE, koje i sada nosi. (  Pribilježio: Ibrahim Reković, u Plavu, 12.7.2010. godine )