Ako bi tekst krenuli sa rečenicom da je ovo ” mjesto koje morate obavezno posjetiti pri dolasku u Crnu Goru” vjerovatno bi zvučalo kao nešto što ste čuli za bukvalno svako mjesto ili svaki grad u Crnoj Gori, a zapravo baš ovo mjesto morate posjetiti da bi osjetili mir, prirodu i bogatu istoriju. Zamislite jedno mjesto gdje je vrijeme stalo, pored rijeke, u zelenom okruženju, sa starim vremešnim kućama, gdje je svaki dio tog mjesta dio istorije Crne Gore, a pri tom ne mislimo na Perast, već na Rijeku Crnojevića.
Istorija Rijeke Crnojevića počinje sredinom XV vijeka kada crnogorski vladar Ivan Crnojević pred najezdom Turaka sa svojom vojskom prelazi sa Žabljaka Crnojevića u ovo malo mirno mjesto na uzvišenju nazvanom Riječki grad, ovo je jedno od najznačajnijih istorijskih mjesta u Crnoj Gori. Kada je prešao sa tronom na Obod, Ivan Crnojević tu podiže manastirsku crkvu posvećenu sv.Nikoli u kojoj smješta sjedište Zetske mitropolije. Nedugo potom baš na tom mjestu štampana je prva ćirilična knjiga kod Južnih Slovena. Za štampanje ove prve crnogorske inkunabule, bogoslužbene knjige čije je štampanje započeto je u zimu 1493., a završeno 4. januara 1494. godine, zaslužni su Đurađ Crnojević i jeromonah Makarije. Među knjigama koje je štampao jeromonah Makarije u Crnojevića štampariji na Obodu svojom umjetničkom ljepotom, prekrasnim inicijalima izdvaja se Oktoih Prvoglasnik.
Odlikuju ga najviši dometi štamparstva XV vijeka i po grafičkoj ljepoti ne zaostaje za venecijanskom produkcijom toga vremena, a koliki je značaj ove štamparije napomenimo da su mnogi evropski gradovi mnogo godina kasnije osnovali štamparije ( Berlin 1540. god., Moskva 1553., Varšava 1580., Istanbul 1729., Beograd 1552., Ljubljana 1575., i Zagreb 1695). Danas tu postoje ostaci te prve štamparije i možete ih vidjeti, a sa tog uzvišenja pruža se prelijepi pogled na Rijeku i jezero.
A legenda o nastanku Rijeke Crnojevića je veoma zanimljiva, Crnogorski vladar Ivan Crnojević otišao je u lov u mjesto po imenu Obod. Dok su tražili plijen, on je zajedno sa svojom svitom i lovcima naišao na pećinu i kada je prišao imao je šta da vidi, pred njima se ukazao ogromni divlji jarac. Oni su svi bili zapanjeni njegovom veličinom, bilo je to nešto što do sada nisu vidjeli.
Nakon što su malo došli sebi, primjetili su još nešto, da je jarac mokar i da je krenuo da stresa vodu sa sebe. Lovci su zatim krenuli za jarcem, i nakon nekog vremena uspjeli da uhvate i ubiju ovu neobično veliku životinju. Nisu ni slutili šta će se nakon toga desiti, u pećini iz koje je jarac izašao počela se stvarati neobična buka i odjednom iz nje provali bujica. Silna voda zamalo nije potopila lovce i vladarevu svitu.Prema legendi tog trenutka, pa sve do danas, iz pećine izvire rijeka, u narodu nazvana Rijeka Crnojevića. Sad ima svoj dobro urezan put koji je dugačak 13 km i posebna je, ne samo u Crnoj Gori već i šire, po činjenici da je plovna poslije samo kilometar toka. I dan danas možete posjetiti Obodsku pećinu, nismo sigurni da će te vidjeti mokrog jarca ali budite oprezni prilikom odlaska u nju jer ulazite na svoju odgovornost.
Povoljna klima u Rijeci Crnojevića bila je razlog zašto je kasnije i mitropolit Petar I Petrović Njegoš – Sveti Petar Cetinjski tu imao svoj zimovnik u narodu poznata kao VLADIČINA KUĆA. Ovo je najstarija kuća u mjestu, oko koje je formiran prvo ulični niz, a zatim i cijelo naselje. Kasnije je u toj kući bila i prva pilana u regiji… Danas je tu, sređena i predstavlja pravi biser mjesta koji jednostavno morate vidjeti.
Gotovo na svim fotografijama i razglednicama iz ovog mjesta dominira jedan isti kadar – DANILOV MOST. Danilov most na Rijeci Crnojevića podigao je crnogorski knjaz Danilo I Petrović 1855. godine u slavu svog oca Stanka. Most je predstavljao vezu, između jednog od tada najzanačajnijih crnogorskih naselja Rijeke Crnojevića i starog grada Oboda, sjedišta vladara iz crnogorske dinastije Crnojević. U narodu je ovaj most bio poznat kao Danilov most ili Mostina (veliki most), jer je za ondašnje crnogorske prilike bio prilično velikih dimenzija.Sa kućom na obali, most čini jedinstvenu cjelinu poznatu pod imenom Mostina. Sazidan je od kamena u dužini od 43 metra i ima dva skladna lučna otvora, a zamijenio je drveni koji je prije toga sagradio Petar II Petrović Njegoš. Danas se u toj kući pored mosta nalazi jedan od najboljih restorana MOSTINA gdje možete uživati u ukusima tradicionalne kuhinje i lokalnih specijaliteta od ribe i mesa.
