Njeguši selo pod Lovćenom, danas turistčko mjesto koje posjećuju turisti iz cijelog svijeta, selo gdje možete kupiti nadaleko poznati pršut i sir, odmoriti u nekoj od konoba i uživati u tradicionalnom crnogorskom gostoprimstvu. Njeguši su mjesto gdje su rođeni skoro svi vladari crnogorske dinastije Petrović. I svi rođeni pod jednim krovom u jednoj kući. Staroj kamenoj kući koja i danas plijeni svojim izgledom i istorijom.

Do Njeguša se dolazi iz tri pravca. Iz Cetinja putem preko Ivanovih korita, kao i ovim putem koji je na trasi onog starog puta. I možete doći iz Kotora, onim prelijepim panoramskim putem sa kojeg možete uživati u pogledu na jedan od najljepših zaliva na svijetu. Upravo tim putem prema Kotoru se jednog dana uputio mladi Tomo Markov. Kada je bio blizu grada odjednom se stuštilo nevrijeme praćeno strašnom grmljavinom. Znao je da tu ima obližnja pećina, zvana Vilina Pećina, te uđe da se skloni. Samo što zakorači, kažu da se silno prepanu  ugledavši prelijepu djevojku bijelog lica gdje drži jagnje u naručju. Vidjevši ga zbunjenog i iznenađenog brzo mu se obrati: „Ne boj se neću ti ništa. Ja sam Ivana Proroković, pastirica, ćerka Lazara Prorokovića iz Kotora, to je naše pasište pored pećine, pa sam se sklonila od nevremena.“ Tomo  Markov nije ni slutio da će ga u pećini, gde su vile bitisale, tiho i nečujno strefiti grom ljubavi pravo posred srca. Vratio se odmah na Njeguše i sa Petrovićima dogovorio prosidbu prelijepe Ivane roda gospodskoga, koliko još istog dana. Tako se završila najljepša ljubavna priča o poznanstvu Njegoševe majke Ivane Proroković i Toma Markova Petrovića, oca Njegoševog.

Mi smo izabrali novi putni pravac Cetinje – Njeguši. Put vodi od glavnog cetinjskog bulevara i nastavlja se dalje odličan put do samog sela. Tih 20ak km puta uživate u pejzažima kraja, kršu i šumi. Spuštamo se u Njegušku dolinu, selo puno kuća, dolazimo do zaseoka Erakovići, tu se jedna kuća sa desne strane puta posebno se izdvaja. Rodna kuća Petrovića.  Kuća u kojoj su rođeni kako rekosmo skoro svi vladari iz dinastije Petrović koji su više od 220 godina vladali Crnom Gorom.

Ne zna se tačno kada je kuća podignuta ali se zna da je istu obnovio Petar I i podijelio je na tri dijela, trojici braće, prvi, južni dio je pripadao Savu, srednji Njegoševome ocu Tomu i treći, sjeverni Stijepu. U prizemlju su podrumi, a iznad prostorije za stanovanje. Tokom vremena rađeno je nekoliko popravki, ali su zidovi ostali nepromijenjeni. Poslednja sanacija kuće izvršena je 1973. godine, kada je otvoren muzej. Nekad je svaka prostorija bila zasebna sa posebnim ulazima, danas je gornji sprat sav u jednom prostoru.

 U prvoj, ulaznoj prostoriji, od eksponata su izloženi: reprodukcije Biljarde, Njegoševa bista – rad hrvatskog skulptora Ivana Meštrovića, Njegošev portret – rad Jovana Zonjića, Rodoslov Petrovića ( Iz njega se vidi da je Vladika Petar II imao dva brata i dvije sestre. Stariji brat, Pero Tomov, umro je u izgnanstvu, poslije Njegoševe smrti. Ženio se tri puta i imao desetoro djece, pet sinova i pet kćerki. Sinovi su mladi umirali i nijesu ostavili potomstva. Mlađi Njegošev brat, Joko Tomov, poginuo je kao mladić na Grahovu, zajedno sa devet Petrovića i od njega nije ostalo poroda. Njegoševe sestre Marija i Ćane su bile udate u ugledne kuće Perovića i Đuraškovića ) a u vitrini ispod se nalaze Njegoševa djela.

U drugoj sobi koja je pripadala Njegoševom ocu centralno mjesto zauzima ognjište sa verigama, kotlićem, lopaticama za žar, žaračem, mašicama, oko koga su stolovači i škanjevi, zatim mala trpeza sa škanjevima za koju su sjedjela đeca i klupica. Na zidu je drvena polica tzv. skancijerna sa sitnim predmetima za pokućstvo (vangla, lonci, vrč, doza za čaj, ćup, čanak sa poklopcem), sač i crepulja, u panjegi (otvoru u zidu) je pegla na žar tzv. sumpreš a iznad lula (čibuk).

Istu prostoriju ispunjavaju muška i ženska nacionalna nošnja ( Knjaza Danila ) , kolijevka, škrinja koja je pripadala Njegoševoj majci  ( sanduk u kojem je Ivana donijela svoju djevojačku spremu. Kažu da „kad se vjerenoj đevojci počne prćija slagati, svaka majka metne u dno sanduka jedan slatki ili ljuti šipak govoreći u se polako: Koliko je ćerce, u ovom šipku zrna, onoliko od tvog srca bilo sinova i unučadi i da ih nakon sebe žive i sretne ostaviš” ) , oružje i gusle. Pored uljanice i svijećnjaka, neizostavni dio enterijera je slavska ikona sv. Đorđija i kandilo. Tu su i slike Sime Sarajlije, Lazara Prorokovića kapetana kotorskog…

 U trećoj sobi, koja je pripadala Njegoševom stricu Stijepu prikazan je Njegošev portret, rad M. Vrbice, „Njegoš sa pratnjom na prevoju Krstac”, rad M. Jovićevića, zatim „Zbor Crnogoraca” autora S. Vujovića. Tu su i portreti Petra I i knjaza Danila, „Zakletva Crnogoraca” i „Izbor Njegoša za gospodara”, maketa Biljarde, prevodi „Gorskog vijenca”, Njegoševa dokumenta.
Dalji prolaz nas vodi do hladnih, mračnih podruma u koje su odlagali pomagala za pripremu hrane kao što su: žrvanj (sprava za ručno mljevenje žita), karlice za mlijeko, burila za vodu, stap za maslo, stalak za pršut, oruđe za rad u polju…

Ispred kuće možete odmoriti u velikom dvorištu, koje je sada u živopisnim jesenjim bojama. Ulaz u  kuću ( muzej ) se naplaćuje 2eura, a kustos vam sve lijepo i do detalja pojasni.

U neposrednoj blizini kuće postoje brojne konobe, gdje možete uživati u prelijepom pogledu na Lovćen, Njeguše, a tu su i domaći specijaliteti pršut, sir, vino, rakija…