Zloslutna podgorička tamnica čeka bolje dane

Stare zgrade i stara zdanja su, kao i stari ljudi, ispunjeni mnogim sjećanjima i uspomenama. Kao i ljudi – i oni imaju svoju istoriju, karakter i sudbinu. Jusovača – poznata kao Kazneni (Kažnjeni) zavod u Podgorici, imala je tu negativnu i nezahvalnu ulogu u više država, u ratu i u miru.

Piše : Leka Dedivanović

Zloglasna podgorička tamnica Jusovača više skoro cijeveli vijek je bila mjesto u kojoj su tamnovali mnogi Podgoričani, ali I kažnjenici iz cijele Crne Gore. Jusuf beg Krnić, nekadašnji podgorički zabit, proširio je sredinom XIX vijeka stari zatvor. Za pogrešnu riječ, a kamoli za teži prekršaj, ljudi bi završavali u tamnici, provodeći zatočenštvo u neljudskim uslovima.

Nakon oslobođenja Podgorice 1879. godine u Jusovoj apsani stanovao je prvi podgorički gradonačelnik, odnosno guverner, kučki vojvoda Marko MIljanov Popović. No, poslije ostavke na sve državne fukcije, Marko se preselio na Medun, a od Jusovog rođaka Adži Bajra crnogorske vlasti su otkupile kuću za 150 napoleona. Kasnije je Jusov han je kupio Gigoje Begović, takođe za 150 napoleona. Godinama ovaj objekat mijenja namjenu, a jedno vrijeme je služio I kao muzička škola.

Jusovača je 1893. godine pretvoreno u “Kažnjeni zatvor”, a narednih godina država je otkupila nekoliko okolnih kuća pa je kompleks Jusovače proširen i dograđen Tako je nastao Crnogorski kažnjeni zavod.

U Jusovači su tamnovali protivnici dinastije Petrović-Njegoš. Broj utamničenih je značajno porastao za vrijeme “kolašinske” I “bombaške” afere.

Okupacija Crne Gore otvorila je novo poglavlje u istoriji Jusovače. Jusovača je i tada bila punaljudi onih koji su se protivili crno-žutoj okupaciji.  Kraj Prvog svjetskog rata značo je oslobođenje za dotadašnje zatočenike. No, ubrzo sui h naslijedili ovi, pa su svi oni koji su se suprotstavljali prisajedinjenju Crne Gore – bili utamničeni.

Za vrijeme režima Karađorđevića Jusovača je bila puna sitnih I krupnih kriminalaca, a najviše političkih oponenata režimu. Komunisti I zelenaši I ostali slododoumni građani preživljavali su torturu u Jusovoj tamnici.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Italijani i Njemci ovdje su držali borce protiv fašizma, ali i nejač koju su u znak odzade utamničili i pobili.

Surove odmazde obilježile su ovaj teški period za naš grad. Jusovača je bila mala da primi sve žrtve fašističkog terora, pa su zarobljenici smještani u još tri zatvora Lamarin, Radio – stanicui Kuću Rogošića, kao iu zloglasni logor na Zabjelu.

Za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ovdje su robijali narodni neprijatelji, četnici i ostali saradnici okupatora, informbirovci, kriminalci… Jusovača je korištena kao zatvor do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka kada je otvoren Kazneno-popravni dom u Spužu.

Od tada Jusovača je utočište ljudima bez krova nad glavom, koji su prinuđeni da sklonište traže u zidinama koje pamte stravične patnje njenih žitelja.

Ljubitelje stare Podgorice obradovala je vijest da Ministarstvo kulture u saradnji sa Glavnim gradom Podgorica planira da na lokaciji starog zatvora Jusovače uspostavi jedan od ukupno šest kreativnih habova, koliko ih je predviđeno u Crnoj Gori.

Nekadašni zloglasni kazamat danas je ruglo glavnog grada Crne Gore. No, zaštićeno nepokretno kulturno dobro, kako je kategorisan stari zatvor, konačno će biti primijenjeno namjeni. Planirano je I da se sprovedu mjere koje bi spriječile dalje propadanje i gubljenje kulturnih vrijednosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *