Sve je krenulo putevima i selima bjelopavlićke ravnice đe i sada živim. Obišla sam svako selo i koliko god da mi je Danilovgrad ponekad bio težak za život i sumoran, obilazeći sela, upoznavajući ljude, otkrivala sam priče, spoznavala sebe i svoje korjene. I kao odjednom, shvatila sam da sam dobro i srećna baš tu đe jesam i da je dom i život tamo đe vam je lijepo, đe vam srce i duša zaigraju na pomisao svakog druma, predjela, pogleda, na pomisao svake legende, priče, građevine, stare kuće pored puta. I tako sam krenula da sebe upoznajem i preispitujem još više, još dalje, da otkrivam nove puteve, da istražujem Crnu Goru na daleko, na široko.

Za bunare, njih 12, čula sam od prijatelja i upravo je on bio moj vodič putem od Cetinja, preko Obzovice, sela Utrg i Donjih Brčela do naše destinacije, bunara u selu Livari. Krenuli smo dosta kasno popodne i neđe na pola puta shvatili da će nam faliti vremena, jer svako od gore pomenutih mjesta, svaki pedalj puta vrijedan je putovanja: kad krenete sa Obzovice putem vam se čini se kao da ste u džungli ili prašumi i naspram tih predjela zastaje vam dah, osjećate kao da ljudska vrsta više ne pripada tu. Selo Utrg, ušuškano među brdima, propovijeda o antifašističkoj strani crnogorske istorije. Žurili smo dalje ka bunarima, pa se putem od Donjih Brčela do Donjih Murića nismo duže zadržavali. Uživali smo u netipičnim pogledima i vidikovcima na Skadarskom jezeru, a ja sam se osjećala kao da nisam u Crnoj Gori

ili još bolje, kao da svoju rođenu zemlju po prvi put vidim i upoznajem. I onda bunari…

Odlučili smo taj kilometar od oznake na putu za bunare prepješačiti i uživati u hodu seoskim putem, mirisu trava, kravlje balege i diviti se starim stablima kestena na svakom koraku. Nakon desetak minuta hoda otvara se livadica i na njoj kao pečurke izrasli bunari. Većina je obnovljena, kamen izrbušen, postavljene table sa imenima porodica koje su dale doprinos. U svakom od njih i dalje ima vode, iz pojedinih je i pitka, pa sam po prvi put u životu vadila vodu iz bunara! U međuvremenu je sunce uveliko zalazilo, onako umorni od puta sjeli smo na pokošenu travu i uživali u tišini i pjesmi zrikavaca. Zatvorim oči i zamišljam žene, puno

žena sa đecom koja trčkaraju okolo, dok majke pune burad za vodu i peru robu. Čuje se vika i dreka đece koja se igraju, majki koje viču i smiju se između sebe, krava i ovaca koje tu u blizini traže i one osvježenje… Razgovaramo ja i moj saputnik i ja se prisjetim tad priče o bunarima koju sam pročitala na internetu i sjetim se da su bunari bili Boljevića i putamo se kako to sad?! Google priskače u pomoć, i otkrovenje, postoji još jedna lokacija sa bunarima i našoj sreći nije bilo kraja! Na počinak odlazimo sa mišlju o putovanju koje nas čeka i sjutra.

Za livarsku crkvu sv. Petra, koju smo na usput obišli jer je u blizini samih bunara, od ljubaznih domaćina saznajemo da je nekad bila utočište nadbiskupa koji su bježali od Turaka i da je par njih tu i sahranjeno, a zanimljivo je i crkveno zvono s kraja 19.vijeka, dar iz Venecije! Buđenje u zoru na Skadarskom jezeru je moja vizija raja, apsolutna tišina i sunce koje se polako budi iz vode i poziva ptice, insekte, ljude, cijeli svemir u još jedan dan! Nismo gubili vrijeme i rano smo krenuli ka našem odredištu. Ali avaj, ne mogasmo da ne zastanemo u šumi stoljetnih kestena kroz koju cesta vodi.

Velike krošnje, još čudnija stabla, široka, ispresavijana, vazduh miomiris…Na usput nam je i manastir Presvete Krajinske i tu već osjećam tugu; dok šetate po kamenim zidinama zdanja obuzima vas osjećaj neke uzvišenosti, kao kad u trenu spoznate cijeli svijet i svrhu našeg postojanja, a o manastiru ne znate ništa, niti imate bilo kakvu informativnu tablu u blizini. I opet ja melanholično, budi mi se inat,ponos i želja da Crnu Goru i sebe upoznam još bolje i više! Skretanje za bunare Boljaj ili Boljevića lako je promašiti, tabla je izblijeđela, a kad krenete tim putem dršte se lijeve strane, jer sa svih strana su neki lokalni putevi i skretanja.

Opet šuma kestena i opet čistina i veličanstven prizor koji se otvara: stari bunari su ostali stari, netaknuti, i onako nagriženi zubom vremena i dalje pričaju priču. Po sredini bunarskog carstva je i jedan uba’, mjesto đe se pojila stoka. Vode ima u svim bunarima, a i iz pojednih je i dalje za piće. Ođe za razliku od Livara stoje očuvana i kamena korita za pranje rublja.

Plato je oivičen kestenima, a nekud dalje vodi i jedna planinarska staza. Ne znam mnogo o istoriji bunara, sigurno je da su ih na oba lokaliteta gradile porodice ljudi koji su tu živjeli i da su pojedini od njih stari i više od jednog vijeka. Sviđa mi se da razmišljam da su oni postojali i prije i da smo možda prije same gradnje i obnove bunara izgubili priliku da lokalitete ispitamo. Kako su ljudi znali đe bunare graditi, da li su postojale neke priče od prije, ko ih je učio kako graditi, kako vodu u bezvodnim škripama tražiti? Naše putešestvije tog dana završavamo pogledom sa vidikovca Stegvaš, i u povratku kupanjem na plaži u Donjim Murićima.

“Zemlja(zemljiste) u koju su izgradjeni bunari Boljevica bilo je u vlasnistvu istoimenog naselja, ali je podijeljena na bratstva po kojima su bunari dobili imena koja su postojala u ovom kraju, a oni koji su bili imucniji su izgradili jedan ili vise bunara u dobrotvorne svrhe(Herjat) na svom zemljistu.U ovom kraju je izgradjeno 12 bunara i jedna Lokva (Ljera-velika rupa sa vodom koja je sluzila sa napajanje stoke. Medjutim, od ovih 12 bunara, u dva se ne zadrzava voda, kako narod kaze – izbuseni su i voda je pronasla svoj put. Ta dva bunara pripadaju bratstvu Tafaj, jedan izgradjen od Kasem Beca Madzurica, a drugi izgradjen kao dobrocinstvo supruge Hadzija Vucku. Svi dvanaest bunara se nalaze u naselju Boljevici i nazivaju se bunari Boljevici, a bili su podijeljeni na sljedeca bratstva:
1.-Bratstvo Boljevici
2.-Bratstvo Cobej
3.-Bratstvo Tafaj

Naselja Curovici i Berjasevici takodje imaju pravo da uzimaju vodu iz ovih bunara.

U mjestu gdje su izgradjeni bunari Boljevici postoje jos dva bunara izgradjena od strane stanovnika naselja Curovic i Berjasevic nakon sto su dobili od strane stanovnika naselja Boljevici onoliko zemlje koliko im je bilo potrebno da izgrade jos dva bunara. Tako su uz dogovor stanovnika ova dva naselja izgradjena jos dva bunara takodje u dobrotvorne svrhe, sto je omogucilo stanovnicima da koriste vodu za sve svoje potrebe. Jedan od ovih bunara je izgradjen oko 1920.godine, a ime je dobio po Merjeme Vucku supruzi Velije Vucku.

Takodje, jedan bunar su izgradili Tahir Avdulji i Cafaj Avdulji.
Bunari, iako nisu oznaceni imenima, nose imena graditelja i finansijera dobrotvoraca. Prema tvrdnjama svjedoka koji prica sa velikom nostalgijom, a treca je generacija otkad je poslednji bunar izgradjen, dobro se sjeca price predaka koje su se prenosile sa koljena na koljeno, bunari su nosili sljedeca imena:
1. Bunar Merjeme Vuckaj (supruge Velija Vuckaj) – bratstvo Vuckaj
2. Bunar Meta Boljevica – bratstvo Boljevici (Redzep Husi, Hasan Husi, Husen Kraja i Valjdet Boljevic)
3. Becirov bunar od bratstva Cobej(kuce Smajl Becira),gdje imaju pravo snadbijevanja vodom i stanovnici bratstva Niljaj,naselje Berjasevici
4. Bunar Tahira Boljevica,bratstvo Boljevica,bunar koji ima svjeze vode koja je dobra i za pice.Ovaj bunar je takodje izgradjen u dobrotvorne svrhe
5. Bunar Becira Hajdarija,bratstvo Cobej, iz kojeg imaju pravo da se snadbijevaju vodom i stanovnici bratstva Pacamurej iz naselja Cukovic
6. Sirok bunar, bratstvo Cobej
7.Berjasev bunar iz kojeg imaju pravo da se snadbijevaju vodom i stanovnici Boljevica, nesto kasnije 50-tih godina proslog vijeka(XX vijek),gornji dio bunara je izgradio Imer Brahja (bivsi seoski hodza)
8. Bunar Selima Husa – bratstvo Boljevica i ovaj bunar drugacije se naziva se Brahov bunar
9. Bunar Halila Beciraja – bratstvo Boljevica
10. Curevicev bunar iz imaju pravo da se snadbijevaju vodom i stanovnici naselja Boljevici
11.Bunar zene Zulije Boljevic (supruge Resita Boljevica) – bratstvo Boljevica, koji bunar ne zadrzava vodu
12.Bunar supruge Hadzija Vucku – bratstvo Vuckej, koji bunar ne zadrzava vodu
U unutrasnjosti ovog zemljista gdje se nalazi 12 bunara Boljevica,bila je izgradjena i Lokva Boljevica (Ljera) ciji tragovi postoje i dan danas. Ova Lokva je skupljala vodu koja je u susnim periodima sluzila za napajanje stoke. Izgradnjom 12 bunara za koriscenjem lokve vise nije postojala potreba. Do tada ovaj prostor je bio poznat pod nazivom “Lokva Boljevica”, a izgradnjom pomenutih bunara dobija naziv “Bunari Boljevica”, tako se prenosilo sa koljena na koljeno, tako se i danas zove, tako da ce v jerovatno tako biti i ubuduce.

Na ovim bunarima zene iz sela Boljevici, Curaj i Berjasaj su prale odjecu. Pored ovih bunara postoje kamene ploce za pranje odjece kao i korita koja su koristili za pranje odjece i napajanje stoke.”

Preuzeto sa : www.jedro.bar