Naš današnji sagovornik je psihološkinja Radmila Stupar Đurišić. Tema je trenutna krizna situacija i djeca. Potrudićemo se u narednom periodu da vam koliko toliko pomognemo sa raznim savjetima, sugestijama… Pratite naše naloge na instagramu i facebooku.

BUDIMO ODGOVORNI PREMA SEBI I PREMA DRUGIMA!

Iskoristite priliku koju Vam nudi ova krizna situacija, a to je da vježbate način komunikacije sa vašim djetetom u cilju razvijanja veza povjerenja podrške i razumjevanja. Nemojte dozvoliti da Vašem djetetu bliže i bolje situaciju objašnjavaju i predočavaju, približavaju i razjašnjavaju neki drugi ljudi koliki god oni stručnjaci bili. Još važnije je ne dozvoliti djetetu da samostalno, bez vašeg uvida u kognitivnu obradu, donosi zaključke. Nemojte ostavljati dijete da samostalno odnosno bez Vašeg nadzora donosi zaključke. Ovo ne znači da mu ne dozvolite da samostalno obradjuje podatke i informacije koje dolaze do njega nego znači da treba da ga pitate kako je razumjelo to što je čulo. Pustite ga da Vam priča, prepričava ono što je čulo i da vam priča o svom pogledu na situaciju. Dajte mu vremena da se objasni i polako modifikujte dodatnim razjašnjenjima ako uvidite da je negdje netačno razumjelo situaciju ili razumjelo previše strašno odnosno katastrofično. Za dijete nikada nije dobro da ima pojam o katastrofičnosti situacije čak i onda kada je zaista tako. Dovoljno je da razumije i prihvati da je situacija ozbiljna i da zahtjeva ozbiljna ponašanja i ozbiljne reakcije. Dijete nikada neće zamjeriti ako ste mu veliku stravu malo ublažili ali će Vam zauvijek zamjerati ako ste nešto strašno potpuno sakrili od njega i minimizirali činjenicu da i ono ima osjećanja i pojam o tome da se nešto ozbiljno dešava. Znači : ne kriti od dijeteta, ali situaciju prilagoditi ozbiljnoj situaciji bez katastrofičnih predskazanja. Dijetetu kažete: “Neće to nas. Vidiš, zato što smo čisti i uredni, zato što imamo i jedemo meso, mliječne proizvode, povrće, voće, ribu zato smo jaki i snažni i ovo će nas zaobići. Moža će se desiti da budemo malo ili više prehlađeni ali pićemo čajeve, ležati, inhalirati se i proći će. Kao što je i sve do sada prošlo, proći će i ovo”. Razvijajte kod dijece vjeru u sebe i snagu svoga bića. Jaka mentana snaga i vjera u sopstveno zdravlje su Vam zaista pola posla u medicini tako da ih nećete ništa lagati. Važno je vjerovati da si jak i zdrav. Postoji još jedna važna istina : ako ne znate neki odgovor, priznajte djetetu da ne znate. Pokažite mu Vašim primjerom da nije ništa strašno ako se ne zna. Strašno je ako ćutite i pravite se kao nije mi ništa ili ne znam, a pravim se da znam. Dijete Vam nikada neće zamjeriti ako ne znate i to priznate, ali će zauvijek zapamtiti da ste se pravili da znate ili da ste ga lagali. Zauvijek će Vam zapamtiti da ste ga nešto muljali i da ste se lažno predstavjali. Oprostiti Vam hoće, Vi ste njegov roditelj, ljubav će te dobiti, ali povjerenje teško. Zapamtite, odnos povjerenja, podrške i razumjevanja je nešto što između Vas i Vašeg dijeteta gradite u djetinjstvu, ako sad kiksate nemojte očekivati da Vaša riječ, mišljenje, stav ili bilo šta što radite ima vrijednost u adolescentnom periodu ili u odraslom dobu Vašeg djeteta. Gradite sada čvrst temelj da buduće oluje ne odnesu Vaše dijete daleko od Vas. Ako nemate odgovor najvažnije je reći – Ne znam ali neću prestati da tražim odgovor ! Ako ne znate – pažljivo saslušajte. Odgovorite pitanjem. Razjasnite pitanje. Oslobodite dijete da pita na različite načine. Priznajte dijetetu da nijeste znali, da nijeste nikada tako posmatrali svijet niti razmišljali na takav način te da sada nemate odgovor. Poslije razjašnjanja pitanja pokažite mu kako se traži odgovor. Pričajte mu o tome da nažalost, nije svako ko ima titulu i zvučno ime onaj čije savjete treba uvažiti. Takodje i da nije svaka neznalica baš kompletna neznalica u svim segmentima. Treba prepoznati kome povjerenje dati. Učite Vaše djete da procjenjuje kvalitet. Nije zlato sve što sija i nije blato baš potpuno neupotrebljivo, sjećate se! Ovo je idealna prilika da mu pokažete kako se na muci poznaju junaci i prilika da i sami vide kako svi oni koji samo priču pričaju nestanu kada oluja krene. I druga važna stvar – Zagrlite Vaše dijete i dajte mu rutinu. Dva najvažnije ponašanja koja su neophodna u emocionalnom prevazilaženju krizne situacije su zagrljaj i rutina.

Kada ne znate i kada nemate odgovor na pitanje poslije ne znam zagrlite Vaše dijete. Ako znate odgovor poslije razgovora zagrlite ga. Ni kratko ni dugo. Otprilike da traje koliko tri udaha. Zagrljaj je razmjena energije. Zagrljaj je tjelesna podrška koja mentano daje potporu i šalje subliminarnu poruku -Tu sam nećeš pasti. Jedan od prirodnih strahova je strah od gubitka podloge. On se aktivira i kada u mentalnom smislu izgubimo stabilnostii. Zagrljaj tada daje osjećaj da nijesi sam i da imaš na nekoga da se osloniš. Mentalno veoma važan gest. Rutina podrazumijeva redovno izvršavanje dnevnih obaveza i razvojnih aktivnosti. Ustajanje u ranim prijepodnevnim satima izmedju 7 i 8, najkasnije u 9. Obroci u pribilžno istom vremenu svaki dan. Svakodnevno u približno isto vrijeme učenje, čitanje, slikanje, muziciranje. Propratite kvalitet izvršavanja radnih zadataka. Nije sada vrijeme za foskulu i ja sam učio sam, nije mi niko pomagao. Druga su vremena bila kada smo mi bili djeca. Propratite svoje dijete i ne ostavljajte ga bez nadzora. To ne znači da radite umesto njega. To znači da Vi radite Vaše a ono svoje. Djeca gledaju kako se mi ponašamo!! Neka Vam je to uvijek na pameti. Nemojte misliti ako njima osmislite dan i pratite da oni ispune svoje vijeme oni ne vide da Vi ne radite ništa osim što anksiozno, unezvjereno ili panično pretražujete kako će te se spasiti. Nemojte misliti da neće primjetiti da se ne bavite ničim funkcionalnim za svoju ličnost. Morate osmisliti i svoje vrijeme. Morate imati vrijeme i za aktivnosti koje su Vaše. Nijeste samo roditelj. Ne zaboravite i druge uloge koje imate. Veoma je važno pokazati djetetu da smo kompleksne ličnosti. Da imamo i poslovu i privatnu stranu i da one zajedno čine ono što jesmo. Vi ste i komšija i nečije djete. Imate i kolege sa posla i drugare iz djetinjstva.

Imate i potrebu da radite i potrebu da se odmorite. Imate i potrebu da pročitate nešto i da crtate, pjevate ili muzicirate. Imate potrebu da plačete i da se smijete, ako Vam je teško da izadjete iz uloge roditelja neka Vam na umu bude jedno “Kako da budem stabilna za djete kada ne stojim samostalno stabilan”. Ne libite se da tražite pomoć. Neće se desiti da oni pravi znalci svoga posla odbiju da Vam pomognu. Nikada Vam niko neće zamjerti ako ne možete, ali ćemo Vam svi zamjeriti ako se pravite da možete i lažinjate da umijete. Iskoristite priliku da naučite i sebe i Vaše dijete da osluškujete. Da pažljivo slušate i da razložno obrađujete informacije koje stižu do Vas. Učite djete da prati situaciju. Da odloži reakciju. Da odabere reakciju. Ovo je prilka da učimo dijecu kako da ne reaguju instinktivno nego sa promišljanjem. Prilika da im pokažemo i da ih naučimo kako rutina “pamet spašava”. Kako smo zajedno jači i kako je život lijep kada smo zajedno. Hrabro naprijed ljudi. Ne možeš biti hrabar ako se ne bojiš I to je ok. Ljudi smo Imamo emocije imamo potrebe. Zajedno smo jači. Zagrimo se svi. Kada svako da ono što ima nema te oluje koja će nas oduvati. Hrabro naprijed.