Tu na pola puta od Virpazara ka Rijeci Crnojevića nalazi se živopisno selo Poseljani. Reklo bi se tipično selo kao i svako drugo u Riječkoj nahiji, ali ono je posebno po Seljanskom potoku i po ugašenih 14 mlinova.

Malo koje selo u Crnoj Gori može da se pohvali sa tolikim brojem mlinova. Prema pričama starih  nekad su svih 14 mlinova radili dan noć, danima se čekao red. Dolazili su iz cijele Crne Gore što kopnom,  što preko jezera da melju brašno. Kažu da je selo imalo i kafane pa i kockarnicu. Seljani su živjeli dobro jer se radilo stalno.

Sve do 70ih godina prošlog vijeka, kada se i poslednja vodenica ugasila. Gašenjem mlinova i seljenjem u gradove ugasilo se i selo.  Danas su tu dvije tri porodice koje su osposobile svoje kuće za turiste, pa tako možete sa nekim porazgovarati uz rakiju ili čašu vina.

Nekad živo i veselo, danas ugašeno i tužno. I dalje protiče potok, pored mlinova, samo što  nema ljudi, nema lađa. Samo tišina i žubor vode i priroda… Naiđe đe po koji putnik namjernik, ili neko ko želi da bude par sati sam i da uživa u prirodi i tišini. Tu su i dalje ostaci svih mlinova, tu su ostaci kuća, tu su stari kameni mostovi, sve što bi trebalo da bude, ali …