Kanal Port Milena iskopan je 1885 godine prema projektu inžinjera sa Crnogorskom dvora, Rusa Vladimira Ivanoviča- Varmana. Svrha prokopavanja ovog kanala bilo je izlivanje vode Zoganjskog jezera u more.
Naredbu za ovaj poduhvat izdao je lično gospodar i Knjaz Crne Gore Nikola I, poslije njegove prve posjete Ulcinju, nakon prisajedinjenja Ulcinja Crnoj Gori,na osnovu odluka Berlinskog Kongresa.
Na tom području bilo je puno močvara sa kojih su se širile razne bolesti, posebno malarije, od koje je umiralo puno djece. Zbog toga je Knjaz dao naredbu da se prokopa kanal, koji je i uspio da suzbije malariju tako što se voda jezera miješala sa morskom vodom, a morska voda je suzbijala bolest. Došlo je do mješanja vode zato što je dno jezera kripto depresija u odnosu na more i sasvim je logično da je voda sa mora doprla u kanal.
Početkom novembra 1896. nakon velikih padavina rijeka Drim je jednim krakom ušla u Bojanu i poplavila cijelo područje uključujući i Veliku plažu i Štoj. Voda je velikom brzinom oticala Zogajskim jezerom i ranije iskopanim kanalom prema moru. Uslijed velike erozije nastala je luka „Đerane“, duga 2,5 km, a široka 150-200 m.
Kratko vrijeme nakon poplave, kapetan Sulejman Bulari iz Ulcinja, na putu iz Herceg-Novog za Drač, svojom trabakulom „Huda verdi“, zaustavio se kod rta Đerane da bi ustanovio kolika je dubina na ulazu kanala u Zogajsko blato. Odvezao se čamcem u kanal, te sondom pomoću vesla došao do konstatacije da je poplava produbila kanal. Trabakulom je ušao u kanal i usidrio se, a to je za njim učinio i kapetan Jusuf Hoti sa svojom trabakulom.
Ulcinjski kapetan je uputio telegram Upravi luka na Cetinje sljedeće sadržine: „In Porto di Gospodari arrivato primo kapitano Bulari“ (U Gospodarevu luku prvi je stigao kapetan Bulari).
Knjaz ih je pozvao na Cetinje, zahvalio im na otkriću kanala i rekao: „Kanal će dobiti ime po mojoj supruzi, Mileni Petrović“.
Od tada kanal nosi ime Port Milena – luka Milena i decenijama je predstavljao sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu.
Povremenim izlivanjima Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena solana, zbog čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Danas Port Milena sa svojim kalimerama ( jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe jer je ovaj kanal svojevremeno bio najveće mrestilište ribe na Mediteranu ) svjedoči o jednom prošlom vremenu. Postoje planovi i ideje o revitalizaciji ovog kanala koji bi Ulcinju a i Crnoj Gori dao još turističkih bisera.
