U jednom od najljepših zaliva svijeta u podnožju planine Lovćen smještan je magični Kotor. Kotor kao stari grad sa svojom srednjevjekovnom arhitekturom i mnogobrojnim spomenicima kulturnog naslijeđa upisali su ovaj grad na UNESKO-vu listu “Svjetske prirodne i kulturne baštine”.
Legende o nastanku Kotora
Postoje brojne legende o nastanku ovog drevnog grada, a mi smo odabrali tri :
Iznad Boke, u planini, na liticima brda postojao je grad Pestingrad, u blizini se nalazila i jedna pećina Vilinici, u toj pećini je živjela vila Alkima. Alkima je bila jedna od mnogo vila koje su živjele iznad Boke. Pomorci kada su se doselili u Boku, odlučili su da podignu grad baš na mjestu gde je Pestingrad. Međutim, pametna vila Alkima, savjetovala je pomorce da ne dižu grad na planini, gdje nema ni vode ni soli, već da ga sagrade pored mora. Govorila im je da bez mora, njima nema života. Pomorci su poslušali Alkimu i sagradili su grad na mjestu na kome se danas nalazi Kotor. U blizini pećine Vilinici, nalazi se neobična figura od stijena, koja liči na velika vrata, koju je narod Kotora nazvao Vilina vrata. Legenda kaže da u određeno doba noći kroz ova vrata može da se vidi zlatan mjesečev srp koji liči na brod na nebu. Tada, samo oni Kotorani, koje je vila izabrala, mogu da vide vilu, kako sjedi na Vilinim vratima i čeka zlatni brod, da bi zaplovila po Boki i dalje u svijet.
Po jednoj legendi smatralo se da su Kotor osnovali Kolhiđani, pripadnici feničanskog plemena, koji su se našli zajedno sa Argonautima, koji su bili u potrazi za mitološkim bićem i njegovim zlatnim runom.
A po još jednoj legendi, nastanak Kotora se vezuje za vilu koja je živjela u okolnim planinama brdovite Crne Gore i ona je savjetovala cara Stefana da treba da sagradi grad na samom moru, smatrajućo da bez mora, nema života, govoreći da na brdu nema brodu pristaništa, a ni konju poilišta.
Znamenitosti Kotora
Grad kao cjelina sam po sebi je jedna znamenitost, a znamo da se cjelina sadrži od više djelova, pa smo tako i podijelili znamenitosti.
Ulaz u stari grad je moguć sa tri strane, tj. kroz troje vrata – glavna ( vrata od mora ) , južna (vrata od Gurdića ) i sjeverna ( vrata od Škurde ).
Vrata od mora
Ova vrata su izgradjena 1555. godine, kada je Kotor bio pod Mletačkom vlašću, a ona su bila jedini ulaz sa mora u stari grad.
Simbol Mletačke Republike, krilati lav Svetog Marka je nekada bio uklesan iznad gradskih vrata.
Austrougarska je 1897.godine u spomen 100 godišnjice od prve “okupacije” Kotora, postavila bogat pseudo- barokni okvir s austrijskim drzavnim grbom – dvoglavim orlom s carskim krunom i žezlom.
Sa strane su dva grifona, mitološka bića ( lavlji trup i orlovske glave i krila) .
Godina ispisana rimskim brojevima MDCCCXIV, predstavlja godinu kada je Austrija po odluci Bečkog kongresa 1814. godine ponovo dobila Kotor.
Ispod toga latinska maxima:
Lustitia Regnorum Fundamentum ( Pravda je temelj drzave).
Nakon oslobođenja Kotora u II svjetskom ratu, izgled vrata se promjenio, tako što su simbole Mletačke republike i Austrougarske, zamjenili grb SFRJ, sa datumom oslobođenja Kotora 21.XI 1944. kao i natpis “TUĐE NEĆEMO, SVOJE NE DAMO” TITO.
Vrata su restaurisana 2018.godine.
Riječna vrata (Vrata od Škurde ili Sjeverna vrata) čine ulaz koji se nalazi pored rijeke Škurde.
Vrata od Škurde su izgrađena u čast odbrane od Turaka koij su predvođeni Barbarosom 1539.godine napali grad. Moćni Barbarosa sa nadmoćnijom i brojnijom vojskom bio je poražen. U znak sjećanja na ovaj događaj, 1540. izgrađena su gradska vrata na Škudri kao spomenik.
Ulaz na jugu (Južna kapija) čuvale su tri kapije: unutrašnja iz XVI vIjeka, srednja iz XIII vIjeka i spoljna sa lančanim mostom preko podvodnog izvora Gurdić iz XVIII vIjeka.
Palata Beskuća
Jedna zanimljiva priča je o konteu i njegovom snu. Te davne 1660.godine prema nekim istorijskim podacima porodica Beskuća se doselila u Kotor. Siromašni i vrijedni živjeli su okruženi kotorskom elitom – vlastelom. Nakon nekih 100 godina potomci tih prvih Beskuća koji su naselili u Kotor napokon dobijaju plemićku titulu. Prema pričama obogatili su se kroz pomorsku trgovinu, a svoju plemićku titulu su proslavili bacajući dukate sa balkona svoje vile. Bogatome konteu isto je malo smetalo to prezime Beskuća pa je zacrtao da za života sagradi okruglo 100 kuća i da prezime promjeni u Stokuća. Gradio je po Boki i Italiji. Legenda kaže da je za života sagradio ” samo ” 99 kuća. Još jedna od njegovih kuća koje su danas ostale u Boki nalazi se u Prčanju a poznata je po tome što je crnogorski vladar i vladika Petar II Petrović Njegoš često ljetovao u njoj. Kako to obično i biva, porodica se ugasila negdje krajem XIX vijeka, a palata je sada u posjedu Opštine Kotor.
Karampana
Česma Karampana se nalazi na pjaci svetog Luke, i nekada je bila jedini javni izvor pijaće vode u gradu. Česma je izgrađena u barkonom stilu, u XVII vijeku. Na ovom mjestu su se okupljale kotorske vodarice, žene koje su raznosile vodu po palatama znamenitih kotorana.
Toranj sa satom i stub srama
Na najvećem kotorskom trgu – Trgu od oružja, ponosno stoji još od XVII vijeka. Toranj sa satom je jedan od simbola grada. Za razliku od ostalih javnih satova na primorju ( Ulcinj, Bar, Herceg Novi koje su građene za vrijeme otomanske vlasti ) kotorski toranj građen je po nalogu venecijanskog guvernadura po imenu Antonio Grimaldi 1602.godine. Izgrađen je u baroknom i gotičkom stilu i sastoji se iz prizemlja, dva sprata i otvorenog dijela, u kojem je smješten satni mehanizam. Tokom istorije, toranj kao da je želio da bude bliže moru, pa se krivio ka zapadu, pri čemu su zemljotresi 1667. i 1979. posebno uticali na veće zakrivljenje, pa je morao i da se rekonstruiše, ali je i danas toranj pod nekim nagibom.
Još jedna zanimljivost je i stub srama. Nalazi se uz sami zid tornja. “
Kako su se u Mletačkoj republici kažnjavali prestupnici : ” Prema pravilima, kazne je propisivao statut, za ubistvo, trgovanje, tjelesne povrede, razbojništvo, krađu, izdajstvo, bogohuljenje, itd. Smrtna kazna je vršena vješanjem, odsjecanjem glave, spaljivanjem. Tjelesne kazne bile su surove: šibanje, žigosanje, vezivanje za stub, sakaćenje (odsjecanje prstiju, ruke, osljepljenje). Osim novčane kazne i zatvora. Kažnjavalo se i oduzimanjem imanja i izgnanstvom.“Jedna od kazni koja nije bila surova ali jeste ostavljala doživotni pečat je i vezivanje za stub srama. Osoba okrivljena za prestup bi bila vezana za stub, a svi građani su mogli da saznaju za njeno djelo. U ovako malom gradu kao što je Kotor, okrivljena osoba je dobijala doživotni pečat.