Božić se kod svih hrišćana slavi kao dan rođenja Isusa Hrista. To nije samo dan porodičnog veselja, već svih u bratstvu, selu, plemenu i šire. Božiću kod pravoslavnih prethode božićne posti, koji uvijek počinju 27. novembra i traju do 6. januara. Prema predanju, ovaj post traje još iz doba Isusa Hrista. Prema crkvenom tumačenju, post je uzdržavanje čovjeka od mrsne hrane, s jedne strane, i uzdržavanje od rđavih navika, misli, želja i dr., s druge strane. Cilj posta je očišćenje tijela, jačanje volje i sl. Oni koji hoće da poste cijele božićne poste uzdržavaju se od hrane koja je životinjskog porijekla. Izuzetak čini riba.

Kod Crnogoraca Božić se smatra jednim od najvećih praznika. Božićno slavlje počinje na Badnji dan, a to je uoči Božića. Ujutro u rasvit zore domaćin kuće, sam ili još sa nekim odlazi u šumu da posiječe i donese kući badnjak. Najčešće se bere hrast ili cer, a u nedostatku toga može svako sirovo drvo. Danas se u gradovima kupuju hrastove grančice koje simbolizuju badnjak. Onaj koji siječe badnjak ostavi prvi iver da od njega stavi parče u česnicu o kojoj će kasnije biti riječi. Kada sa pjesmom domaćin kuće donese badnjak, isiječe ga na onoliko djelova koliko ima muških glava i jedan više za “Mali božić” i iste uzasloni uza zid kuće. Kod nekih je običaj da se siječe samo jedan veći i jedan manji badnjak. Treba napomenuti da je kod Crnogoraca običaj da se badnjak okrvavi, tj. Da se na njemu zakolje ono što je domaćin kuće namijenio da kolje za Božić. Na Badnji dan se obavljaju svi radovi, a najviše se vrše pripreme za Badnje veče i Božić. Treba napomenuti i to da je običaj da se na Badnji dan ništa iz kuće ne daje niti se ide kod drugoga da se što pozajmljuje. Uveče, kad se oposle vanjski radovi i kada je domaćica spremila večeru, a to je u prvi mrak, u kuću se unosi slama i prostire se po sobi, što simbolizuje jasle u kojima je rođen Isus Hristos. Domaćica je na patosu prostrla vreću ili nešto slično i na njoj postavila večeru. Za večeru se obično sprema posni pasulj, priganice pržene na ulju, med, riba ili bakalar, salata, a od pića rakija i vino. Sva ženska čeljad, sa upaljenim svijećama ili jednom svijećom, stoje unutar prostorije i čekaju da se pojavi domaćin i ostali muškarci iz kuće sa badnjacima ili badnjakom. Kada domacin dodje pred vrata kuce govori:”O domacine”! Iz kuce domacica odgovara:”Evo ga evo”! Na to ce domaćin:”Dobro veče i srećno vam Badnje veče”! Iz kuće odgovaraju “Sve vam srećno i čestito bilo” i zatim muškarce posipaju žitom. Badnjaci se nose odmah na ognjište i postavljaju se unakrst. Tada domaćin uzima po malo od sve hrane koja se spremila za večeru i stavlja na badnjak govoreći:”Zdravi ste badnjaci veseljaci! Ja vas hljebom i vinom, a vi nas zdravljem, napretkom i svakom srećom”! Tada se malo vina pospe po njima, a u nedostatku vina može i rakija. Poslije ovoga, pomole se Bogu stojeći i svi sjedaju na slamu oko postavljene večere i večeraju. Poslije večere domaćica daje smokve i orahe ili lješnike da se krcaju, a peče kestenje ako ih ima. Od pića se pije rakija ili vino. Pjevaju se razne pjesme, a najviše božićnje, naravno ko ih zna. Dok badnjaci gore, domaćica priprema hranu za Božić, posebno kuvajući sirovo i suvo meso. Na badnje veče rijetko će ko kod koga poći, a ako i dođe to je na kratko vrijeme. Povremeno, domaćin, ili neko od odraslih, izađe iz kuće i opali iz puške metak, zovući nekoga iz sela:” O Vasilije, srećno ti Badnje veče”! Drugi tada odgovara:” Sve ti srećno i čestito bilo”!

Ako domaćin nema stalnog polaznika (položnjaka, radovana), on će prije Božića pitati nekoga ko mu je posebno mio i drag hoće li da mu bude polaznik, što ovaj uvijek prihvati. Na Božić, rano ujutro, polaznik ide u kuću koju treba da polazi. Sa grančicom od badnjaka ili patalicom koju je domaćin kuće napravio (to je sa strane otesana grana od hrasta) ulazi u kuću govoreći:” Domaćine”! Kada se ovaj pojavi na vratima pospe ga sa malo žita i domaćin njega, i kaže:” Dobro jutro i srećan vam Bozic”! Ukućani odgovaraju:” Sve ti srećno i čestito bilo”! Polaznik prilazi badnjacima koje je domaćica vec malo razgorela, i govori “Dobro jutro badnjaci veseljaci”. Zatim udara po njima grančicom ili patalicom a po kući prskaju varnice i on nastavlja govoreći:” Koliko ovih varnica toliko u dom muških glava, toliko sreće, radosti, zdravlja i napretka. Koliko ovih varnica toliko govedi, ovaca, konja, košnica” i tako dalje nabraja. Poslije ovoga rituala polaznik se prvi omrsi. Domaćica servira više vrsta mesa (kuvano, sirovo i suvo, pečeno, barena kobasica) sir, skorup, itd. Poslije tarkanja badnjaka, u kući se svi mirbožaju, na način što se tri puta ljube i govore:” Mir božji, Hristos se rodi” a ovi odgovaraju:” Vaistinu se rodi” i tako će se to ponavljati sa svakim ko bude dolazio u kuću, ili se sretnu van kuće. Ođe treba napomenuti da jedni drugima ne idu na Božić, dok polaznik ne dođe. Polaznik najčešće ostaje na ručak i tada domaćica, u najvećem broju slučajeva, pored ostalog iznese česnicu, a to je prijesna pogača, u koju je stavljen metalni novac, a poneđe i parčence ivera od badnjaka, malo od jarma, od sita i sl. Ova pogača se lomi rukama na onoliko djelova koliko ima prisutnih za trpezom. Vjeruje se da će onaj koji nađe novac biti srećan. Velika je radost kada novčić nađe domaćin ili domaćica kuće. Od dolaska poznanika, pa u toku cijelog dana, povremeno se puca iz vatrenog oružja.

Na kraju treba napomenuti da se na Božić, kao i na Badnje veče, obavezno pjeva uz gusle, naravno ko to umije. Kada polaznik polazi svojoj kući, ostavlja nešto malo novca pored badnjaka, koje uzima domaćica i koja će polazniku darivati čarape i maramicu ili nešto slično. Kod nekih se ovaj poklon polazniku daje na Vaskrs. Zabilježili smo i to da je u većini sela pljevaljske opštine običaj da žene, a nerijetko i po neki stariji muškarac, na Božić ujutro idu na groblje i svak od njih nosi po bocu rakije zaslađene šećerom. Tamo je piju i to ne u malim količinama.

Posebno treba istaći da se u nekim krajevima Crne Gore na Božić ujutro služe naročita jela. To se čini u Šarancima – opština Žabljak đe se priprema Džogrdan, specijalitet koji se jede na Božić ujutro. Džogrdan se priprema od sakupljene masnoće sa supe od kuvanog sirovog i suvog mesa i tome se doda dosta skorupa iz mješine, kao i izdrobljeni hljeb pa se napravi smjesa popara. Ovo je izuzetno ukusno.

Svi navedeni običaji u vezi sa slavljenjem Božića su opisani na osnovu podataka sakupljenih od ljudi iz mnogih krajeva Crne Gore, s tim što nijesu navedeni detalji koji se od mjesta do mjesta razlikuju. Međutim, kako postoje bitne razlike u obilježavanju Božića kod malisorskih katolika, katolika u Boki Kotorskoj i pravoslavnih u Bijeloj, to ćemo ove običaje iznijeti onako kako smo ih čuli od sagovornika….

BADNJI DAN

Frilleja je opisao običaje na Badnji dan na Cetinju. I knjaz Nikola, u pratnji vojske, svih senatora, načelnika i činovnika ide u Lovćensku šumu da ubere badnjak. Po autorovoj ocjeni povratak ove povorke toliko je divan da od nje “nema ništa živopisnije”. Pješadija na ramenima nosi teške badnjače, konjica vozi veliki badnjak. Ulicama Cetinja povorka prolazi pozdravljena pucnjavom iz revolvera i poklicima “živio”.

Oni koji nijesu mogli poći u šumu da uberu badnjak kupuju ga pred kućom i plaćaju onoliko koliko traži prodavac. Jer je, po narodnom vjerovanju, grijeh cjenkati se oko badnjaka.

Pred kućom treba da je onoliko badnjaka koliko je u kući muškaraca. Ali, obično jedan badnjak više, što znači da će se porodica povećati. Majka porodice priprema prijesnu pogaču i za Božić ispeče ovna ili prase. Kada nastupi noć u svakoj kući počinje večernja ceremonija. Otac porodice uzima svoj badnjak, unosi ga u kuću i kaže: “Dobro veče, svima vama mnogo godina”. Ukućani mu odgovaraju: “Neka tako bude”. Majka posipa žitom prag kuće da bi godina bila rodna. Kada otac stavi na oganj svoj badnjak svaki od sinova unosi svoj. Otac uzima flašu vina kojom poliva po ognjištu u obliku krsta i baci na ognjište nekoliko zrna žita govoreći: “Na mnogo godina i neka prva bude bolja”. Zatim priziva blagoslov neba na čitav dom, na prisutne i odsutne, na poljoprivredne radove i buduću žetvu. Prisutni odgovaraju: “Neka bude”. Otac pije vino iz flaše, daje sinovima i na kraju majci, odnosno suprugi. Po ugledu na Bogorodicu, po kući prostiru slamu i sjedaju za večerom. Na stolu u čast svete Trojice, gore tri svijeće zabodene u hljeb i ukrašene bršljanom. Od svakog jela koje jedu jedan dio bacaju na oganj. Poslije večere domaćin puca iz revolvera sa vrata kuće i viče: “Neka živi gospodar; iza mene je badnjak, svima srećan noćni skup”. Sa prozora i vrata kuće domaćini zovu jedan drugog i viču: “Neka ti badnjak sreću donese! Srećan večernji skup!”

Vatra gori čitavu noć. Oko nje sjede ukućani. Kada badnjak pregori domaćin puca iz revolvera. Krajeve badnjaka ugase i stave na lijevu stranu ognjišta. Uoči Nove godine domaćin će ih staviti na ognjište kada će sasvim izgorjeti. Strogo se pazi da neko ne nagazi na badnjak. Prema narodnom vjerovanju onaj ko to uradi umrijeće u toku godine.

Na Božić je običaj da prvi polaznik izjutra udari štapom po badnjaku i kaže: “Neka u vas bude toliko ovnova, krava i konja koliko je badnjak dao iskri”. Po boji glasa ocjenjuju da li će proročanstvo biti dobro ili loše.

Na Badnji dan knjaz Nikola je pozvao na večeru sve koji su ga pratili na bogosluženje. Poslije večere s njim je pošao u posjetu cetinjskim glavarima i običnim građanima kojima čestita Badnji dan.

NOVA GODINA

Uoči Nove godine ponovo se okupljaju porodice oko ognjišta na kojem dogorijevaju posljednji dijelovi badnjaka koji se za ovu priliku čuvaju od Badnje večeri. “Ove noći dešava se čudo, kaže autor. Vjerige koje vise iznad ognjišta ne peku i mogu se rukama bez opasnosti dirati” (76). Ako je umro domaćin porodice vjerige vežu u obliku kotura. Tako ostaju tri ili četiri dana. To je znak duboke žalosti u porodici.

Na Novu godinu poznati i nepoznati ljube se i jedan drugome čestita praznik. Na stolu pale iste crne tri svijeće koje i na Badnje veče. Domaćin kuće pije za zdravlje svih ukućana i prosipa vino tako da ugasi svijeće. Ako se slučajno neka od njih ne ugasi to znači da će onaj koji pred njom sjedi dugo živjeti.

Izvor : 

Sovremennaja Černogorja – autori Francuz Frilleja i Crnogorac Vlohiti, odnosno Vlahović.

“Običaji u Crnoj Gori” –Vasilije Mujo Spasojević