Sa desne strane u Bokokotorski zaliv postojao je nekada velelepni grad za koji legenda kaže da su ga podigli čudni ljudi neobične visine i dobra srca, a stigli su sa neba uz sijevanje munja. U početku grad je bio mali, tek toliko da se smjeste ti neobični ljudi, ali su kuće bile tople i veoma lijepe, sa velikim prozorima. Grad je dobio ime Grispoli iz neznanih razloga, a neobični nemimari jednoga dana odoše i nikad se više ne vratiše. U velelijepni gradić uskoro se naseliše drugi stanovnici, proširiše ga, još više uljepšaše i podigoše pravoslavni manastir Sveti Nikola. Grad je ubrzo brojao 150 kuća. Sve je napredovalo, jer su mještani bili vrijedni i milosrdni. Naročito su brinuli o svom manastiru i u njemu čuvali „šest srebrnih kandila, tri srebrna svijećnjaka, a bratstvo manastira držalo je i 200 koza i ovaca“. Za Grispole je čuo Sveti Sava, pa je na putu za Jerusalim svratio da se uvjeri u ljepotu grada i posjeti manastir. Upravo su se građani dogovarali da u grad dovedu najbolje majstore i učine ga još ljepšim i grandioznijim, kad stiže glas da su velike turske galije uplovile u Jadransko more i počele da siju smrt. Dobroćudni mještani, nimalo vični ratovanju, veoma se zabrinuše. Naredne noći bijesnila je oluja i nad Grispoli gradom se ukaza, u bijelo odjevena, prikaza koja upozori mještane da bježe iz grada, osuđenog na stradanje. Ali, kako nikome zla nisu činili, ljudi se ponadaše da se proročanstvo neće obistiniti.
Nažalost, jednog tmurnog jutra iz magle izroniše brzi turski jedrenjaci, a Turci sa handžarima i krivim sabljama krenuše u juriš na nebranjeni grad. Većinu mještana pobiše, a preostale pretvoriše u roblje. Grad opljačkaše, zapališe i sravniše sa zemljom. Tako nestadoše Grispoli. Samo su rijetki žitelji grada izbjegli zlu sudbinu, među njima i iguman Milentije Čukurović, koji ostavi zapis- svjedočanstvo kako se sve desilo.
Na mjesto nekadašnjeg Grispola, zbog ljepote položaja, ljudi odlučiše da podignu novi grad. Ivan beg Crnojević prvi započe sa gradnjom dvorova, pa po njemu mjesto dobi ime Begovo, a zatim ga narod prekrsti u Bigovo.
