Davne 1975. godine u nekropoli Municipijuma S, grupa arheologa pronašla je staklenu čašu tkz diatretu. Jedno senzacionalno otkriće koje je ucrtalo Pljevlja na mapu svijeta jer je vijest o ovome pronalasku odjeknula širom svijeta. Ali svijet i Crna Gora nisu isto …

Prema saznanjima datira iz IV vijeka nove ere, napravljena je u tadašnjim germanskim radionicima stakla u Kelnu. Po legendi pripadale su samo ljudima visokog staleža ili lično imperatoru. I obično je bila sahranjivana sa vlasnikom.

Diatreta, dragulj kulturne baštine, predstavlja vrstu luksuznog staklenog pehara, izrađenog od kristalnog bezbojnog stakla, reljefno ukrašenog. Karakteristična je za etapu poznog Rimskog carstva i odraz je vrhunca razvoja staklarske vještine u antici, kada se dekoracija podiže sa površine i obuhvata cijeli sud, kao mrežasta korpa.

Poslije pronaska tkz pljevaljske čaše ista je izložena u Moskvi, a potom vraćena u Pljevlja gdje je i dalje u podrumu lokalnog muzeja. Na žalost jer se radi o jednom od najvećih i najznačajnijih arheoloških pronalazaka u Crnoj Gori.

Koliko je značajna i koliko je velika stvar imati diatretu u Pljevljima je sama spoznaja da ih u cijelom svijetu postoji samo pet. Muzeji u Londonu i Milanu imaju čast da se u njima nalaze po dvije, ali pljevaljska je nešto posebno… Ona je jedina očuvana u cjelosti, tj bez prevelikih oštećenja.

Visina diatrete je 14,9 cm, prečnik otvora 13,3 cm i baze 3,7 cm. Potiče iz IV vijeka nove ere, a izrađena je u jednoj od čuvenih kelnskih radionica. Način izrade diatreta dugo vremena je zaokupljao pažnju naučnika i izazivao različite teorije i pretpostavke, naročito proces izrade mreže koji ni do danas nije u potpunosti rasvijetljen. Smatra se da su mreža i pehar izrađivani iz jednog komada stakla. Osnova jezgra se umakala u obojenu staklenu masu i nakon hlađenja brusila se točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu vezana staklenim stubićima. Majstori diatreta bili su pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman. Za života mogli su napraviti samo jednu, do dvije diatrete.

Zvonoliki pehar je od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plave mreže koja u tri reda prstenova sasvim slobodno obavija prehar. Natpis, koji se sastoji od 19 slova nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno. Jedno slovo O je oštećeno, a poslednje slovo koje nedostaje, najvjerovatnije je slovo M(emoria). Natpis VIVAS PANELLENI BONA se može prevesti kao poruka – U slavu Panelenija.

Pljevaljska čaša je kao što smo rekli samo jednom imala priliku da osjeti poglede i divljenje u nekom muzeju. Nadamo se da će biti izložena i da će svijet moći da se divi ovom arheološkom blagu.

Izvor i fotografije : www.muzejpljevlja.com