Prvi susret sa kotorskim bedemima ćete shvatiti kao poziv na megdan ljutom crnogorskom kršu, poželjećete odmah da se predate, ali ljepotama i raskoši ovog mediteranskog grada. Zaštićen od svijeta strmim prkosnim lovćenskim visinama, a povezan s tim istim svijetom preko svog prozirno plavog Jadranskog mora, Kotor još uvijek odolijeva vremenu. Prepustite se lavirintu trgova, palata, uskih ulica i dozvolite da vas na pjeni od mora zapljusnu vjetrovi istorije.

Vratiće vas Kotor par vjekova unazad, al u onom najljepšem smislu u doba baroka, renesanse, mletačkih providura. Kada stignete ispred glavnih gradskih vrata, bićete sigurni da ulazite u vremeplov i to prije 1797. dok je Napoleon još bio nemoćan, a Mletačka dominacija neupitna. Pomislićete da vas unutra čekaju pomorci koji se spremaju za borbu protiv gusara, arsenali oružja, ali ne, popločani Trg od oružja sa velelepnom palatom Bizanti i Tornjem za sat otkriće vam za početak šta sve ljudska ruka može da napravi.

Već zaljubljeni u svaki pedalj kotorske baštine krenućete dalje i stići do jednog od najljepših zdanja Boke, katedrale svetog Tripuna, u kojoj se čuvaju mošti zaštitnika grada. Osluškujući sve ono što spomenici pričaju već vjekovima mozda se zagubite u beskonačnoj arhitekturi srednjeg vijeka, ali ne brinite, svi putevi vode ka crkvi Svetog Luke i crkvi svetog Nikole.

Vašu pažnju osvojiće i česma Karampana, koja je u ondašnje doba bila jedini izvor čiste vode. U nekoj od ulica moraćete se provući kroz rašireni veš kotorskih domaćica, jer stanovništvo i dalje živi u starom gradu, pa ćete kroz otvorene prozore osjetiti miris tek ulovljene ribe i čuti po koju kotorsku opasku. Šta li se krije iza zatvorenih škura usputnih palata saznaćete ako budete imali sreće da Vam neki Kotoranin ispriča po koju legendu, uputiće vas dalje ka Pomorskom muzeju, ali tek nakon što vam kaže nekoliko riječi o vjeri i časti jer to karakteriše njihovu Bokeljsku mornaricu.

Malo ko voli svoje korijene i kamen kao što vole Kotorani. Ukoliko posjetite grad tokom karnevala, srodićete se sa njima u potpunosti i upoznati pravo lice temperamentnog gostoljubljivog naroda. Duh jednog grada najbolje se shvati ako posjetite pijacu, tako je i ovdje, ljubazni prodavci ponudiće vam svježe proizvode, miris Mediterana uz zvuk talasa i upotpuniti vaš ugođaj. Varate se ako mislite da je Kotor samo stari grad, brojna naselja svojim šarmom će učiniti da zaljubljenost pređe u ljubav. Ne daju vam mira oni bedemi od kojih vam se ledila krv u žilama, zašto li ni UNESCO nije ostao imun na njih, pitate se.

Ne budite lijeni, svaki pređeni stepenik vrijedan je tog prizora i objašnjenja zbog čega su brojni osvajači željeli da Kotor bude baš njihov. Da otkrijete svaku tajnu ovdje skrivenu trebalo bi vam taman 7 godina 6 mjeseci i 19 dana koliko je trebalo Ivu Visinu da obiđe svijet. Kapetan Visin i brojni pomorci svojim trudom, požrtvovanošću i životima doprinijeli su da danas grad izgleda ovako kako vidite i da shvatite možda jeste sve prolazno, ali je Kotor vječan. Odmor za dušu biće sumrak, svijetla se polako pale, podnožje Vrmca tako daleko, a nikada bliže, izgledaće vam kao more fenjera koje čuva od zaborava Muo i Prčanj.

Priču o najljepšoj razglednici istočnog Jadrana najbolje je završiti riječima Miloša Crnjanskog ‘Mesečina u tom gradu, noću, sasvim je neobična. Rasipa se po dvorovima starim, hiljadugodišnjim stenama, po jarbolima i jedrima što se noću žute, prosipa se po vrtovima i gudurama. U mraku dišu vrtovi ruža, granata, čitave provalije, zastrte lovorom, senkama lešnika, smokava i zamršenim žbunovima karanfila.’