Crmnica – Nalazi se između plemena Paštrovića i Skadarskog jezera. Na jugu je ograđena planinama Sutormanom i Rumijom. Crmnica je najbogatiji kraj Crne Gore. Osim ostaloga tu uspijeva razno voće, poznata je po vinogradima i proizvodnji vina od autohtone sorte Vranac.

Zbog blage klime i plodnosti ova oblast je bila čuvena odavno, u njoj su zetski vladaoci podizali dvorove i manastire.

Prvi pomen o Crmnici imamo u Ljetopisu Popa Dukljanina, u drugoj polovini 12. vijeka, gdje se, u latinskoj redakciji, kao jedna od oblasti Zete navodi i Cermeniza. U povelji vranjinskom manastiru srpskog kralja Vladislava iz 1242, spominju se gotovo sva i danas poznata sela u Crmnici i kaže se, da je ona u to vrijeme bila gusto naseljena. Tada je u njoj bilo i Arbanasa kao pastira. U topografiji ovoga kraja održala su se neka arbanaška imena i do danas.

Crmnica se dijelila na 7 plemena: Dupilo, Podgor, Brčeli, Sotonići, Boljevići, Limljani i Gluhi Do. Proces formiranja plemena okončan je tokom XVII i XVIII vijeka.

Pored svoje bogate istorije, vrhunskog vina i vinograda, Crmnica a posebno jedno selo poznato je po granatu…

Na lokalitetu sela Brijege u Crmnici nalazi se skriveno od vremena i ljudskih pogleda, malo nalazište kristala boje vina – minerala granata. Granati su veličine zrna bibera, imaju 16 ravni (faseta) sa satelitom, svaki je isti i pripada grupi spesarini.

Po predanju, još u starom vijeku, u vrijeme berbe grožda, prvo istočeno mlado vino nosila je djevica u vrču i prosipala ga u šumi u znak zahvalnosti boginji zemlje. Djevojku koja je nosila vrč čuvenog vina na glavi, zatekla je noć na putu ka odredištu. Ni mjesečina joj nije mogla osvijetliti put i djevojka je zalutala. Našavši se u nepoznatom predjelu, punom tamnih sjenki, djevojka se od straha sledila, vrč se razbio, a na mjestu prosutog vina utroba zemlje je iznjedrila granate boje crnog vina.

Dotadašnja tradicija je prekinuta, a stvorena je nova, da se kao amajlija za dobar rod grožda sakupljaju kristali granata i čuvaju u prvom natočenom vrču mladog vina.

Prema mitu, granat je osvjetljavao Nojevu barku danju i noću za vrijeme kiša i crnih oblaka. Njega su nosili krstaši koji su vjerovali da će im on osvjetljavati put do kuće. U srednjem vijeku almadinski granat korišćen je u nakitu, kao i u crkvama i prozorima hramova.

Granat pojačava dejstvo drugih kristala i čisti negativnu energiju iz čakri. U fizičkom domenu jača srce, reguliše krvni pritisak, štiti od leukemije, jača kosti… Pomaže kod impotencije i frigidnosti, reume i artritisa. Stimuliše metabolizam i potpomaže apsorpciju minerala i vitamina.