Lesendro je poluostrvo i tvrđava u Skadarskom jezeru. Nalazi se blizu mjesta Vranjine, na pola puta između Podgorice i Bara. Tvrđava je izgrađena u 18. vijeku. Smještena je na poluostrvu koje je do izgradnje pruge Beograd – Bar bilo ostrvo.

Za vrijeme vladike Petra II Petrovića-Njegoša služila je kao odbrana od turskih napada i osiguravala neometan ribolov i trgovinu. Vladika Petar II je obnovio tvrđavu i ojačao zidove, pošto je skadarski Rašid-paša optužio Crnogorce za špijunažu i pogubio 8 Crmničana koji su došli u Skadar da trguju. Sam vladika je često tu dolazio da se odmara.

Lesendro je pod crnogorskom upravom bilo 11 godina. Osman-paša 1843. je zauzeo Lesendro, u isto vreme kada i Vranjinu i na njemu su Turci napravili svoje utvrđenje. Ostrvo je oslobođeno 1878. godine zajedno sa gradom-tvrđavom Žabljakom Crnojevića, koji su pripojeni Kneževini Crnoj Gori.

Danas je tvrđava Lesendro kao i većina kulturno istorijskih spomenika prepuštena zubu vremena : zapuštena, oronula, kao starica pognuta pred godinama, a mogla bi biti ljepotica da postoji interesovanje da se makar koliko toliko sredi i ponudi turistima kao atrakcija, jer bogata istorija i njen značaj za istoriju Crne Gore zaslužuju to.

Tvrđavi smo prišli sa sjeverne strane iz pravca Vranjine. Primjećujemo dosta plastike i smeća koje jezero izbacuje na obalu oko jezera. Sam ulaz u utvrđenje je čist, unutrašnjost takođe je pristupačna osim par tkz. odaja koja su zarasla i obrasla šibljem i divljim smokvama.

U nastavku je tekst autora Slobodan Čukića koji je objavljen na portalu Vijesti 2013.godine

Tvrđava Lesendro nalazi se na Skadarskom jezeru, na istoimenom ostrvu, udaljenom nekoliko stotina metara od Vranjine. Ostrvce je prije četiri decenije magistralom spojeno sa kopnom. Moguće je da se Lesendro u daljoj prošlosti nalazilo u kopnenom pojasu – nedavno je prilikom gradnje vodovoda, sa jugozapadne strane ostrva, tokom podvodnih iskopavanja radi polaganja cijevi, pronađeno korijenje vinove koze – ne možemo znati da li je tu bilo oduvijek ili ga je možda struja donijela…

Za ovo ostrvce vezana je izreka „Izgore ka’ vladika za Lesendrom“. Odnosi se na poznati događaj od prije 170 godina, kada su Turci u septembru 1843. godine iskoristili boravak crnogorske vojske na Grahovu i na prepad osvojili Lesendro i Vranjinu. Na ostrvu se nalazila crnogorska straža od oko 20 ljudi, koje su Turci lako savladali – nekolicinu su ubili a ostale odveli u Skadar.

O tome u memoarima pripovijedaju vojvoda Ilija Plamenac, kao i Rade Turov Plamenac.

Ovaj drugi, govoreći o Njegoševoj smrti, razrađuje narodno uvjerenje iz druge polovine 19. vijeka, pa kaže da je vladika „dobio tu bolijest na sebe od tuge, što nije mogao povratit Lesendro i Vranjinu koje mu bjehu osvojili Turci godine 1843. pa ih on ne moga povratit ni bojem ni diplomackim putem, a sa obojema je pokušava koliko je gođ mogao”.

“Govoraše se i to”, nastavlja R.T. Plamenac, “ da je najžalosniji bio što su ga vješto prevarili Ali-paša Rizvanbegović, vezir hercegovački, i Osman-paša Skopljak, vezir skenderinski, što je Ali-paša podiga vojsku na Grahovo te sa tim izazva Vladiku Rada te je on pozva svu crnogorsku vojsku na Grahovo protivu Ali-paše, te sa tim okolinu Lesendra i Vranjine ostavio praznu bez vojske, te tako oslobodio Osman-paši položaj te je moga osvojit od Crne Gore bez velike teškoće i bez straha Lesendro i Vranjinu“ („Memoari“, CID, Podgorica).

Pogled na južne bedeme

Njegoš je ubrzo nakon zauzeća povratio vojsku sa Grahova i zauzeo položaj na Tankom rtu nedaleko od Lesendra, u pravcu Virpazara. O tom događaju imamo prilično detaljno svjedočanstvo iz pera engleskog putnika Čarlsa Lemba koji je 18. novembra te godine sa suprugom posjetio Crnu Goru. Englez nije zatekao vladiku na Cetinju pa se, kad je saznao o čemu je riječ, zaputio prema Skadarskom jezeru.

Zahvaljujući tome imamo lijep opis plovidbe čunom od Rijeke Crnojevića ka jezeru i Tankom rtu, odakle je tih dana Njegoš topovima bezuspješno pokušavao da ugrozi tursku posadu na Lesendru. „Na vrhu ovog brda Vladika je postavio svoje baterije“, kaže Lemb. „Albanci (u tvrđavi) su se zabavljali pjevajući ratničke pjesme, vjerovatno da bi podstakli svoju borbenost i pokolebali neprijatelja, a istovremeno pokazali u kakvom se sjajnom raspoloženju nalaze poslije dva dana opsade … Na jednom kraju nalazi se glavna tvrđava, a na drugom manja. Prva se sastoji od jedne čvrste okrugle kule, na vrhu ravne, gdje bjehu postavili svoj najveći top. Kula je opkoljena niskim zidom sa dva bastiona na krajevima. Druga je četvrtasta građevina sa bastionom u jednom uglu; ovaj je mislim služio kao magacin. Vojnički šatori nalazili su se po cijelom ostrvu, a komandantov šator razlikovao se od ostalih po crvenoj zastavi. Čini mi se da sam izbrojao oko četrdeset šatora. Crnogorci tvrde da se na ostrvu nalazi 5000 ljudi. Međutim, preko cijelog dana nijesmo mogli nijednoga spaziti. Jedna mala topovnjača iz Skadra bila je usidrena u zaklonu glavne tvrđave. S jedne strane u neposrednoj blizini Lesendra izdiže se brdovito ostrvo Vranjina. Vladika je u početku mislio da tamo zauzme položaj; ali, kako rekoše, nije bilo dovoljno čamaca za prevoz ljudi i materijala. Da je ovo učinio vjerovatno bi došlo do ozbiljnijeg okršaja; ali on je odustao od tog plana …

Vladika sa sobom nije imao više od pedeset ljudi … Najzad se Vladika približi najboljem topu želeći da okuša svoju vještinu. Dugo je nišanio, zatim opali, kliknuvši pobjedonosno kad granata pogodi kameni zaklon na vrhu kule. To je baš bilo mjesto koje je nišanio, a ovaj hitac bio je najbolji koji je dosad ispaljen. Osim malo prašine koja se uzvitlala, izgleda da nije pričinjeno mnogo štete. Ubrzo je stigao i turski odgovor, ali njegova preuzvišenost ne pridade mu ni toliko značaja da se zakloni iza bedema. Đule se zabi u brdo nekoliko stopa ispod nas. Ostali smo ovdje uživajući u zanimljivom prizoru i ljepoti dana do jednog sata, sve dok crnogorske baterije ne zaustaviše operacije zbog privremene nestašice municije“ (Englezi o Njegošu i Crnoj Gori, 1963, 61-95).

Jedna od kula na zapadnom dijelu

Lemb se nakon toga oprostio od Njegoša i krenuo sa suprugom ka primorju. Iz njegovog opisa vidimo da su se samo par mjeseci nakon zauzeća Lesendra, na njemu nalazile dvije kule – tada očito još nijesu bile podignute visoke zidine, jer bi u suprotnom Lemb teško mogao vidjeti razapete šatore. Nije najjasnije da li je na ostrvu postojala utvrda i prije turskog prepada u septembru 1843. Moguće je da je Njegoš obnovio neku razrušenu kulu, ali je moguće i da je sagradio novi objekat, u koji je potom postavio stražu.

Uprkos svim Njegoševim pokušajima da povrati vlast nad ostrvom, Lesendro je došlo u crnogorske ruke tek nakon tri i po decenije. Ali-paša Rizvanbegović i Osman-paša Skopljak vješto su izigrali vladiku, onemogućavajući Crnogorcima plovidbu. Osman-paša je veoma dobro procijenio ogromnu stratešku važnost Lesendra.

Štaviše, Turci su tada porušili i manastir Vranjinu, i na njegovim temeljima izgradili forticu. Pored toga izgradili su još dvije manje utvrde na Vranjini. Manastir Vranjina je kasnije obnovljen. Postoje dileme oko toga da li se nalazio na tom mjestu i do 1843. godine ili negdje drugo, ali sam Njegoš u jednom pismu iz te godine pominje kako je manastir srušen i na njemu izgrađena fortica.

Osman-paša nije mirovao, već je pored Lesendra i Vranjine, pokušao da pritisne i Vir. Tokom borbi između crnogorske i turske vojske u Crmnici 1846-47. godine započeo da utvrđuje i Grmožur – maleno ostrvo na izlasku iz Godinjskog zaliva – u namjeri da time ugrozi i blokira pazar na Viru i Crnogorcima potpuno onemogući slobodan saobraćaj. Po pašinoj naredbi je 24. i 25. juna 1846. na Grmožur lađama doplovio veliki broj turskih zidara koje je štitilo nekoliko naoružanih lađa. Kula na Grmožuru bila je gotova za manje od mjesec dana, 17. jula, i na njoj su postavljeni jedan osamnaestofuntni i dva šesnaestofuntna topa, a oko Grmožura su stalno plovile tri naoružane lađe. Vladika je na utvrđivanje Grmožura, reagovao gradnjom Kulice iznad pazara na Viru.

Čistina u sredini zapadnog dijela utvrde

Tvrđava Lesendro se nalazi pored same magistrale, ali je rijetko ko posjećuje. Naprosto je na “nezgodnom” mjestu. Najbliži parking je na oko 500 metara udaljenoj Vranjini. Sa te strane se do Lesendra može samo auto-putem, pored koga nema pješačke staze, pa je sve vrlo opasno – najbolje je hodati po betonskom zidu koji se proteže uz cestu. Zaboravite na opciju da tvrđavi priđete hodajući prugom – koliko god mislili da ste sposobni i okretni.

O Lesendru sam davno čuo da je „pravi zmijarnik“. Ali u stvarnosti nije baš tako. Zmija, istina, ima, ali ponajviše vodenih, koje ljudi sa jezera u šali nazivaju „domaćim“. Doduše, ni to baš ne odgovara istini. Uvijek treba biti oprezan i pažljivo gledati oko sebe – Zoran Petronijević, stari ribolovac i boem, koji na obližnjem Tankom rtu drži poznati restoran, pričao mi je jednom da su pored same obale naišli na šarku.

Ulaz u utvrdu Lesendro nalazi se sa sjevera, sa strane Vranjine. Tu je ispred zidina bio izgrađen pristan sa nekom vrstom malenog lukobrana, svakako zbog talasa koji na jezeru mogu biti veoma opasni. Iskusni ribari umiju da prepoznaju znake koji prethode iznenadnom naletu jakog vjetra i nevremena. Kad ugledaju karakterističan “oblak iznad Rumije”, ili kad vide “da se talasi pjene”, sklanjaju se u prvi zgodan zaklon – najstarije svjedočanstvo o tom iznenadnom naletu jakog vjetra i pravoj buri, imamo u Ljetopisu Popa Dukljanina, gdje se govori o knezu Miroslavu, koji se prije desetak vjekova utopio na “Blatu”, sa cijelom pratnjom, dok je putovao ka dvoru u Papratni.

Pristan i lukobran su zaklonjeni auto-putem i utvrdom, pa se ne vide ni sa Vranjine, ni sa Tankog rta. Na tom se mjestu u novembru 1843. dok je Njegoš gađao topovima utvrdu, nalazila usidrena ona mala topovnjača, koju pominje Čarls Lemb.

Ulazna kapija, danas obrušena, bila je lučnog oblika. Čim se stupi nekoliko metara na tlo utvrde, sa lijeve i desne strane dočekuju nas poveće pravougaone građevine. Odatle se stupa na čistinu, poveći zatravnjeni prostor, koji se prostire prema zapadu – dug je oko osamdesetak, širok oko petnaestak metara.

Pogled iz kule na citadeli

Na krajnjem zapadnom dijelu, blizu bedema, grupisano je nekoliko objekata. Uz glavnu zidinu stoji jedno četvrtasto zdanje. Nedaleko od njega uzdiže se visok kvadratni objekat sa dvije povisoke kule – od kojih je jedna u potpunosti očuvana. Bedem je na tom krajnjem zapadnom dijelu oblikovan u vidu tri polukruga sa još jednom manjom kulom.

Na južnom dijelu zidine, okrenutom prema Tankom rtu, podignuta je poveća polukružna kula. Na tom potezu nalazio se i nekadašnji južni ulaz u tvrđavu, koji je, kasnije, zazidan.

Na istočnoj strani utvrde, okrenutoj prema Skadru, smještena je citadela, sa povećom kulom u središtu. Taj izdignuti prostor je od ostatka tvrđave bio odijeljen zidinom, a visinska razlika u odnosu na niži dio iznosi oko tri-četiri metra.

Centralna kula na citadeli ima prečnik oko četiri metra. Odmah pored nje stoji omanji ozidani bunar. Sama kula imala je najmanje dva sprata sa okruglim otvorima. To je upravo ona „čvrsta okrugla kula“ na čijem se vrhu nalazio top, kako opisuje Čarls Lemb.

Svod se odavno urušio, a na očuvanom početnom dijelu uočava se dio građen od tufa, dok su puškarnice prema Vranjini i Tankom rtu zazidane, vjerovatno zbog toga što su često bile na meti dobrih crnogorskih strijelaca.

Tvrđava bi uz relativno mala ulaganja mogla zadobiti nekadašnji sjaj i postati jedno od važnijih mjesta na ovom dijelu jezera. Sa ovakvim objektom mogućnosti su zbilja beskrajne. Od muzeja, restorana i hotela, pa do kakvog ribolovačkog odredišta.

Nije najjasnije da li je na ostrvu postojala kakva utvrda i prije nego što su ga Turci zauzeli na prepad u septembru 1843. Moguće je da je Njegoš obnovio neku razrušenu kulu, ali je moguće i da je sagradio potpuno novi objekat, u koji je smjestio stražu.