Nije potrebna velika mašta da bi se zamislilo kako je morao biti bogat grad koji je imao svoju kovnicu novca (230. godine prije nove ere). To znači da je imao razvijenu trgovinu vodenim i kopnenim putevima. Tamo gdje su se gradile rezidencije i utvrđenja za kraljeve, tamo je priroda bila veličanstvena, a bogovi velikodušni. A gdje su kraljice, tamo su i drago kamenje i zlato.
Teuta nije bila obična kraljica, već gusarska kraljica, strah i trepet Otranta. Prema rimskim izvorima, poslije smrti svoga muža, kralja Argona, kraljica Teuta nastavlja osvajanje grčkih kolonija. U takvoj situaciji porobljeni grčki gradovi pozivaju protiv piratske kraljice u pomoć Rim.
U ratu sa Rimljanima 229. godine prije n. e., Iliri su izgubili velike teritorije i mir je sklopljen godinu dana kasnije. Kakva je bila sudbina kraljice Teute nema istorijskih podataka. A gdje nema izvora, počinje legenda. Legenda o kraljici Teuti traje do današnjeg dana. Ona veli da
je Teuta bila vilinski lepa, mudrija od zmije i hrabrija od lava. Imala je muško srce u ženskim grudima. Kada je nasledila presto, preselila se u Risan i na brdu Gradina iznad mora sagradila sebi tvrđavu. Ostaci tvrđave su i danas vidljivi.
Kada su Rimljani opsjeli grad, Teuta se sa svojim ljudima i blagom sklonila u tvrđavu i mjesecima izdržavala rimsku opsadu. Vidjevši da će neprijatelj osvojiti tvrđavu, Teuta se, kaže dalje ista legenda, sa svojim blagom bacila niz vodopad podzemne rijeke, čiji se tok gubi u
njedrima planine , ostavivši za sobom veliku tajnu o blagu za kojim arheolozi i danas tragaju. Rimski vojnici ništa nisu našli u Teutinom gradu. Otuda potiče priča da je ilirska kraljica sve svoje dragocjenosti sklonila u utrobu zemlje. Postavljalo se i pitanje kako je uspjevala da
mjesecima odoljeva opsadi kad nije imala vode. Teza profesora Petra Martinovića, nekadašnjeg direktora Pomorskog muzeja u Kotoru, bila je da su podzemno jezero i grad na vrhu morali biti povezani tajnim hodnikom.
Tajnu blaga gusarske kraljice pokušali su da odgonetnu mnogi istraživači. Ekipa ronilaca, predvođena istaknutim srpskim speleologom profesorom Jovanom Petrovićem, ispitivala je 1975. godine pećine Sopot i Spilu iz kojih se Risan snadbjeva vodom za piće, od jeseni do ljeta. Kada se smanje padavine na Crkvinama (poznato je da na tom mjestu padne najviše atmosferskog taloga u Evropi), nastaje zaslanjena bočasta voda, koja traje od jula do septembra. U ovom periodu voda za Rišnjane je pravo blago. Po svemu sudeći, enigma podzemnih jezera u pećinama Sopota i Spile riješiće i enigmu Teutinog blaga, skrivenog u utrobi planine.
Nemoguće je da su Iliri podigli tvrđavu na mjestu gdje nema vode za piće. Ispitujući podmorje ispod Risna u Risanskom zalivu otkriveni su vrlo interesantni arheološkii lokaliteti, ostatke zidina ispod mora, pa čak i potpuno očuvane plovne objekte iz tog davnog doba, koji su prenosili amfore sa vinom i uljem. Ti stari brodovi su vjerovatno bili prekriveni debelim naslagama mulja koje su ih štitile od ronilaca pirata.
Stari mještani Risna su pričali da, kada na Crkvinama padnu velike kiše, poslije 24 sata, iz Spile poteče prava moćna podzemna rijeka, koja teče četiri do šest sati. A onda se voda ponovo povuče do podzemnog jezera. Tada se u osušenom koritu Spile mogu naći djelovi grnčarije, nakit i sitni novčići. Profesor Martinović je ustanovio da je to novac
iz doba starog Ilirika. Na novčiću je predstava rimskog legionara. U samom Risnu je bila kovnica novca, koja je sada 18 m pod vodom, u blizini hotela “Teuta”.
Suvo korito rijeke Spile, od pećine do mora, dugo svega dvije stotine metara, puno je kamenih oblutaka što ih je voda donjela iz utrobe planine. U ovom kamenjaru se legu opasne otrovnice (pepeljasti poskoci) i svako kretenja po riječnom koritu je opasno zbog susreta s ovim reptilima. Onima koji žele da tragaju za Teutinim blagom ostaju vodeni i kopneni putevi. Oni koji nemaju želje i hrabrosti za to mogu da sanjaju o kraljici Teuti i njenom začaranom podzemnom jezeru, koje gori od vatre dragulja. Možda tamo negdje, duboko u utrobi planine, vile čuvaju još neotkriveno čudesno jezero u koje se kraljica bacila i u kojem se ogleda
njeno lice ljepše od najlepših dragulja.
Text : Milutin Rudaković
Preuzeto sa : http://www.planeta.org.rs