Perast je u prošlosti bio najpoznatije pomorsko mjesto na južnom Jadranu. Peraški jedrenjaci doplovljavali su do svih luka na Mediteranu, a isplovljavali su i na okeanska prostranstva. Peraški pomorci bili su kadri “stici i uteci i na strašnom mjestu postojati”. Nadnicama za strah zaradivali su veliko bogatstvo koje su ugradivali u svoje domove i u svoj prelijepi grad.

Medutim, bio je to mač sa dvije oštrice. Pirati i gusari,kao i ostali neprijatelji, znali su da je veoma unosno napadati Perast i po cijenu najvećeg rizika i opasnosti. Zato je grad kad i njegovi žitelji -bio u stalnoj opasnosti. Ovdje nikad nije bilo dovoljno muških glava jer je množina od njih uvijek bila na moru; zaradivali su hljeb ploveći.

Jednom stiže tako glas Peraštanima da se približavaju gusari u velikom broju i da se spremaju da napadnu i opljačkaju Perast. Zabrinuše se mještani, a peraški kapetani okupiše se na vijećanje kako da im se odupru, jer su bili obaviješteni da na svakog gradanina stiže deset napadača. Vecina Peraštana bila je daleko od svoga rodnog grada. Tada jedan stari kapetan predloži da se napadacima zaprijeci ulaz u Kotorski zaliv, na mjestu gdje je to najlakše uciniti, na taj nacin što bi se postavile prepreke od veriga. Raspravljali su dugo o tome da li je tehnički moguce obaviti ovaj zadatak. Ipak je zakljuceno da je to ostvarijivo uz veliko zalaganje.

Pođoše ljudi po susjednim mjestima i počeše moliti žitelje da im poklone verige, uz obećanje da ce im dobro dobrim vratiti. Kada su doznali u koje se svrhe traže verige, njihovi vlasnici su ih rado davali, obecavajuci da ce, uz ovo, moliti Boga za uspjeh poduhvata. Bio je to znak hrišcanske i susjedske solidarnosti u borbi protiv nekrsta. Nakon toga poče veliki posao povezivanja mnoštva veriga u veliki odbranbeni lanac. S obje strane zategnutih lanaca Peraštani postaviše vojsku.

Narednih dana u Bokokotorski zaliv stiže silna vojska koja popali mnoga mjesta. Kada su pokušali uci u unutrašnji dio zaliva, komandat napadača bio je iznenađen neuobičajenom preprekom gdje je najmanje očekivao. Vidje da je prolaz zapriječen gvoždem. Naredi da se skinu lanci, ali napadaci pokušaj da ih uklone skupo platiše životima, pa odustadoše. Zaustavljeni na jednom mjestu napadaci su bili dobra meta izvježbanim i u borbama provjerenih peraških tobdžija. Kako napadaci nijesu mogli skinuti lance, grad Perast je bio odbranjen.

Peraštani su, nakon što su podigli odbrambeni lanac, mogli u većem broju odlaziti na plovidbu. Uskoro mjesto gdje su bile prepriječene verige dobi ime Verige. Kada dođoše bolja vremena, Peraštani skinuše lance i ukloniše čak i tragove gdje su bili pricvršceni za stijene, ali mjestu osta ime kojega mu tada dadoše Verige.