Latinska poslovica Nomen est omen (ime je suština) itekako se odnosi na Igalo: stara riječ označava plažu, žalo, ali ne bilo koju plažu ili žalo. Igalo je plaža s ljekovitim stvojstvima!
U knjizi „Boka“ iz 1913. g, Sava Nakićenovića, stoji: „U ovo selo dolaze stranci da se liječe jer je blago i zdravo podneblje (…). Ima 45 domova. Žalo nije odmah duboko, već za dugo ide dosta plitko, i pjeskovito.
Da nije bilo jedne ljubavne priče, Igalo bi imalo manji značaj od onog što ga u istoriji turizma zauzima danas. Priča je puna istorije, i počinje imenom jedne igaljske porodice, familije Janković:
Kada se vratio iz Trsta, osnivač parobrodarskog društva „Oceanija“ (1917), Špiro Janković u Boki Kotorskoj (Crna Gora) osniva parobrodarsko društvo „Boka“, s flotom od 3 broda. Po savjetu viđenijih Novljana, Špiro je 1928. izgradio hotel „Igalo“. Pokazaće se ubrzo – simbol Igala.
Te je godine ovdje i počeo turizam. Hotel je imao tenisko igralište, barke za veslanje, angažovano tamburaško društvo i nešto u ponudi što će tek vremenom postati razumljivo: jednodnevne izlete po zaleđu.
Epitetu banjskog liječilišta Igalo treba da zahvali blagoj mediteranskoj klimi s preko 200 sunčanih dana godišnje i bujnoj vegetaciji, a naročito mineralnoj vodi (Igaljanki, Igaljskoj slatini) i ljekovitom, radioaktivnom blatu.
Od davnina se znalo za ljekovita svojstva igaljskog blata. Godine 1910, austrijski ljekar dr Levi podnio je stručni predlog za izgradnju liječilišta. Kasnije analize Instituta u Višiju (Francuska), potvrđuju ljekovitost ovdašnjeg podvodnog mulja. Utvrđeno je da na ljekovitost, pored prirodne blage radioaktivnosti, utiče miješanje mineralnih nanosa rijeke Sutorine i morske vode, uz sadejstvo sa ljekovitim produktima raspadanja morske trave murave. Rječju, ljekovita tajna Igala je u radioaktivnom sastojku biolitskog mineralnog peloida. Ne zvuči razumljivo, ali je dokazano ljekovito!
Prednosti Igala danas koriste ljudi sa svih meridijana, domaći prije svih. Tradicionalni gosti-rekonvalescenti decenijama već dolaze iz Nordijskih zemalja, posebno iz Norveške.
Širenjem obalnog pojasa, Igalo se vremenom spojilo s Herceg Novim. Duga Njegoševa ulica, najveća gradska, počinje u Igalu i završava se na glavnom hercegnovskom Trgu. Od granice sa Hrvatskom, Igalo je udaljeno svega 10-ak minuta vožnje.
Igalo obiluje prirodnim pjeskovito-šljunkovitim i betonskim plažama. Toplota morske vode uvijek je za koji stepen iznad prosječne (u zenitu ljeta iznad 25°C), jer se pred Igalom rasprostire plićak nalik laguni.
Za obalno bi se šetalište moglo da kaže da je pravi bazar: pored nacionalnih i ribljih restorana, modernih kafeterija i klubova za mlade, na šetalištu se tokom sezone mogu da opaze prodavci svakog oblika udruženih ugođaja. Obalni slikari portreta, prodavci srebrnine, školjki, keramike i unikatnih suvenira od morskih oblutaka, traže svojih 5 minuta na šetalištu dugom 5 milometara. Tokom ljeta Igalo je najgušća hercegnovska promenada. Puna ljudi, mirisa, boja i ukusa. Turistički brodići odvode goste do svih nedalekih izletišta: Žanjica, Rosa, Mamule, Plave špilje, i do onih u dubini Zaliva – vještačkog ostrva Gospe od Škrpjela pred Perastom, u barokni Perast i Kotor…
