Što posjetiti kad vas put dovede u Plav?

Kula Redžepagića i Plavsko jezero upravo ono što neizostavno morate posjetiti kad dođete u ovaj grad. Naravno, prioritet ima kula Redžepagića kao najznačajniji kulturno istorijski spomenik. Sačuvano je još nekoliko kula u Plavu, ali se kula Redžepagića izdvaja i predstavlja najstariju i najljepšu.

Kula je nesumnjivo najstarija sačuvna građevina u Plavu i jedan od najinteresantnijih spomenika stambeno-odbrambene arhitekture u Crnoj Gori, zbog čega je stavljena pod zaštitu zakona. Prema nekim izvorima kulu je 1671. godine sagradio Hasan–beg Redzepagic. Međutim, predanje kaže da je znatno starija i da potiče iz XV-tog vijeka. Po predanju kulu je sagradio Ali Muče sa svojim sinovima potomok Ali Bega Redžepagića, radi odbrane Plava od “Bunjana” (Klimenata). Kula je prvobitno bila podignuta na dva sprata od debelih zidova preko jedan metar sa osmatracniciama i puskarnicama i pokrivena kamenim pločama. Kasnije je dograđen treci sprat – čardak od debele čamove građe.

Kao značajan kulturno-istorijski spomenik kula je malo iskorišćena u funkciji razvoja turizma.

Većina plavskih kula građena je na sličan način – kvadratne je osnove i sastoji se od tri sprata. Građene su od kamena, a veza među spratovima ostvarena je unutrašnjim drvenim stepenicama. Stepenište oduzima značajan stambeni prostor, ali je moralo tako da se radi uzimajući u obzir da su kule osim stambene imale i odbrambenu funkciju. Prostorije su kvadratnog oblika. Prizemlje je najčešće korišćeno kao magacinski prostor i za smještaj stoke, a ostali spratovi za odbranu i stanovanje.

Na sličan način građena je i kula Redžepagića. Pojedinosti o ovoj kuli saznali smo od gospodina Šuća Redžepagića. On je domaćin u kuli Redžepagića i brojnim gostima pruža informacije o kuli. Veći dio izloženih eksponata u kuli je proizvod višedecenijskog predanog Šućovog rada na sakupljanju i očuvanju predmeta kulturne baštine ovog kraja.

Kameni dio kule, po njegovom kazivanju, građen je u XV vijeku, a drveni u XVII. Kula Redžepagića nastala je 1671. godine i napravo ju je Hasan beg Redžepagić služila je za odbranu od neprijatelja i da se u njoj dočekuju gosti.

Upotrebljivani su isključivo prirodni materijali – kamen i drvo koji su inače najviše korišćeni građevinski materijali na ovim prostorima.  U osnovi kule kameni zid je debeo preko 1 metar i postepeno se sužava ka vrhu. Ono što izdvaja kulu Redžepagića od ostalih su drveni balkoni i zadnja etaža kompletno urađena od drveta. Odbrambena funkcija kule je diktirala položaj, tako da je u vrijeme kad je izgrađena, kula imala odličan pogled na širi prostor plavske kotline. Sa novoizgrađenim objektima u okolini, koji dobrim dijelom odudaraju od tradicionalne arhitekture ovog kraja, to više nije slučaj.

U prizemlju kule je jedna prostorija, a na ostalim etažama skladno raspoređene prostorije koje su služile za odbranu ali i za prijem gostiju, dnevni boravak, spavanje, a bile su i prostorije za pripremu hrane, kupatilo i wc koje nažalost zadnjom rekonstrukcijom kule nijesu dovedene u nekadašnji oblik.

Neophodni namještaj je postavljen uz zidove prostorije, tako da je sredina slobodna. Na najgornjoj etaži, na svakoj prostoriji se nalaze prozori, što je u vrijeme njenog korišćena bilo veoma važno jer je omogućavalo u svakom trenutku iz svake prostorije dobar pogled na okolinu kule.

Porodica Redžepagić koja je živjela u kuli bila je brojna, pa je za potrebe smještaja članova u neposrednoj blizini kule napravljena kuća. Kuća je takođe veoma stara i pravljena od drveta. Zub vremena je učinio svoje, tako da je dosta oštećena i sklona padu. Na njoj se uočavaju pojedini elementi tradicionalne gradnje ovog kraja.

Tekst i fotografije : montenegrina.net