Bog je bio darežljiv kad je uredio prostor današnjeg Tivta i njegove okoline. Grad bogat zelenilom, morem, plažama, šumom, ostrvima, istorijom, monumentima iz davnog vremena. Jedno od onih mjesta koje morate posjetiti i obići je svakako i Palata Buća/Luković. A ovo je priča o njoj…
Familija Buća je u srednjem vijeku bila jako brojna i mnogi su njeni članovi bili nosioci političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnoga života u Kotoru u prvoj polovini XIV vijeka Onomad su se već istakle tri istorijske ličnosti ove porodice: Tripun, izaslanik srpskoga kralja Milutina na dvoru pape u Avignonu i kod brata francuskog kralja Karla de Valoa; zatim Nikola, zapovjednik kotorskih oklopnika u vojsci cara Dušana u bitci kod Velbužda 1330. godine, a kasnije knez i komornik na Dušanovu dvoru i dvoru njegovog izaslanika u Veneciji; i najzad- njegov brat Mihailo, izaslanik kralja Milutina u Dubrovniku i cara Dušana u Veneciji.
Kompleks ljetnikovca nazvanog Buća- Luković u središtu Tivta (Pine), kakvoga danas vidimo, samo je trag ljetnikovca obitelji Buća kojega stručnjaci smještaju u XIV vijek postoje podaci koji mogu identifikovati ljetnikovac tek iz vremena poslije potresa u Kotoru 1667. godine, kada je pripadao braći Marinu i Alvizu Buća, pok. Mihaila, a dokumenti su takve prirode da upućuju na zaključak da je kompleks ljetnikovca postojao dosta ranije.
Do danas su očuvani ostaci stambenoga kompleksa Buća s dijelom ogradnoga zida, kulom i porodičnom kapelom posvećenom sv. Mihovilu, te dijelom dvorišta. Ranije je postojala palata, ekonomska zgrada, dvorišni prostor, kompletan ogradni zid i šetalište od kuće do kapije s izlazom na more. Cijeli kompleks nekadašnjega ljetnikovca bio je pravougaonog oblika i zauzimao je prostor od 120 m dužine i 65 m širine. Svi zidani objekti činili su jedan utvrđeni sklop. Šetalište je vodilo od dvorca do mora, i to od kapele prema kapiji i dalje kroz vrt, te je bio uokviren s 130 kamenih stubova na kojima je bila drvena konstrukcija prekrivena puzavicom, možda i vinovom lozom, koja je stvarala duboku hladovinu. Na jednome od zidanih postolja stubova uklesan je ljiljan, simbol u obiteljskom grbu Buća. Kula je visoka 15 m i nalazila se u neposrednoj blizini glavne zgrade ljetnikovca, čijoj je obrani i služila. Prema natpisu nad ulazom u kulu saznaje se da je podignuta 1548. godine i da je gradio ,,meštar Vicencije, sin meštra Mihaila iz Lastve“.
Krajem XVII i tokom XVIII vijeka stare plemićke porodice iz Kotora gube svoju nekadašnju ekonomsku moć i društveni uticaj, neke nove, vitalne i poduzetne porodice iz novonastalih primorskih naselja Boke kotorske – ugavnom iz Prčanja i Dobrote, na temelju stvorenog kapitala od pomorske privrede, od kotorskih plemića počinju kupovati posjede u Mrčevcu, Tivtu i današnjoj Donjoj Lastvi. Tako je imanje obitelji Buća u Tivtu kupila obitelj kontea Lukovića iz Prčanja. Konte Marko Luković u XVIII vijeku imao toliko novca da je bio kadra kotorskome providuru pozajmiti novac za izdržavanje vojske, mornarice i državnih namještenika u Boki za razdoblje od šest mjeseci kada bi zakasnile državne novčane pošiljke iz Mletaka.
Danas je u adaptiram ostacima palate Buća smješten dio Centra za kulturu Tivat.
U sklopu ljetnjikovca Buća nalazi se monumentalna odbrambena kula. U kuli su se dešavale povremene izložbe (slikari iz Crne Gore, etnografska postavka, izložba slika iz kolekcije Dizeldorfa -Tivtu, arheološka postavka ,,Blago antičke boke“. Izložbom ,,Škrinje čuvari tradicije“ su po nivoima bile prezentovane : mornarske, putničke, rezbarene, sehare, kao i vrijedan materijal: djelovi nošnja iz svih krajeva Crne Gore, vezovi, dobrotska čipka, ojice, jakete, košulje… Atraktivna za turiste, uz izložbe koje su se u njoj dešavale, izazvala je veliko interesovanje turista i mještana.
U ekonomskoj zgradi se nalazi izložba pod nazivom :,,Etnografsko naslijeđe Tivta“.Izložbom koja je prezentovana na dva nivoa dat je uvid u prošlost ovoga kraja, a kroz eksponate vezane za: ratarstvo, stočarstvo, ribarstvo, maslinarstvo i vinogradarstvo. Na prvom spratu su smješteni nošnje crnogorska i bokeljška muška i ženska, oružje i nakit.
Izvor : radiotivat.com
U ovoj galeriji, od 1952. do 1965. proveo sam svoje djetinjstvo
i završio osnovnu školu (u staroj školi). Sad, gdje je galerija,
bila je naša kuhinja, dnevni boravak i spavaća soba.
Iz Pule preselili smo u Tivat i poslije se vratili u Pulu.
(I sad je na zapadnome zidu galerije vidljiv trag
nekadašnjeg našeg kamenog lavandina.)
Adresa je bila: Kuća Lukovića …..