Svaki grad ima svoj zaštitni znak, a jedan od zaštitnih znakova Budve je svakako i skulptura balerine. Vjerujemo da nema gosta koji je došao u metropolu turizma a da nema sliku sa njom. Kažu da ono što je Andersenova sirena u Kopenhagenu to je balerina ili plesačica na Mogrenu za Budvu.

Za Malu sirenu u Kopenhagenu se zna da je sin osnivača pivare Carlsberg, Karl Jakobsen, oduševljen baletskom predstavom o istoimenoj bajci Hansa Kristijana Andersena, 1909. godine molio balerinu Ellen Price da pozira za istoimeni kip, što je ona odbila jer je trebalo to da uradi naga, pa je izradu skulpture povjerio vajaru Edvardu Eriksenu, kome je supruga poslužila kao model, za budvansku balerinu ili gimastičarku kako je ređe zovu, mnogo je više legendi i nagađanja, nego činjenica.

Na stijeni je postavljena 1965.godine i djelo je beogradskog vajara Gradimira Aleksića. O njenom nastanku postoje priče i legende. Kao i uvjek kad su ženske skulpure uz more postoji ta neka priča o tragičnoj ljubavi i čekanju ljubavi koja je negdje daleko na moru. Ista priča postoji i za skulputuru koja je u Herceg Novom iznad starog željezničkog tunela. Izgleda da su žene na primorju imale taj neki osjećaj ljubavi i čekanja do smrti, pa je to obično bilo skokom u more sinje ili smrt od tuge i čekanja na samoj hridi. Legenda za budvansku skulputuru glasi da je ta neka bila zaljubljena u mornara koji je pošao u bijeli svijet, i ona ga je čekala godinama i od čekanja i tuge je umrla na stijeni gdje je sad kip.

Rekli smo da je autor skulpture Gradimir Aleksić, a ono što dobar dio Budve i javnosti ne zna je taj ko je služio autoru kao model. Te 1962.godine omalena novosađanka Olga Kalivoda ljetovala je u Makarskoj sa svojom porodicom. Olga je bila atletičarka i članica Atletskog kluba ” Vojvodina “. Glavna njena disciplina bila je trčanje na 80 metara sa preponama, a bila je prvak Vojvodine,peta na državnom prvenstvu…

Slučajni susret u Makarskoj mlade Olge i Gradimira desio se sasvim slučajno. Olga je trenirala i trčala po plaži i šetalištu. Jednog dana mladi vajar Gradimir prišao je Olginim roditeljima i zatražio je dozvolu da je fotografiše u kupaćem kostimu. Kažu da otac nije bio baš oduševljen tom idejom, ali je pristao. Mladi vajar je napravio skice i poslao Kalivodama, ali priča kaže dalje da te skice Olga nikad nije vidjela.

Vajar Aleksić je iskoristio Olgu kao model za brojne svoje skulpture, pa ih možete vidjeti Mataruškoj banji, Zaječaru, a kažu da je bila jedna i u Beranama ispred samačkog hotela.

Eto to je priča o budvanskoj plesačici / balerini. Neko će vjerovati u ovu legendu o tragičnoj ljubavi, neko u umjetnost i proporcije tijela, a ono što je bitno je to da će ona još dugo biti na svojoj stijeni i plijeniti pažnju turista.

Ž.M