Prema istorijskim podacima Ulcinj je sigurno jedan od najstarijih gradova na Jadranskom primorju. Smatra se da je Ulcinj je star vise od 2.000 godina. Na ovom podrucju vjekovima su se sudarale kulture Orijenta i Zapada sto se, po bogatstvu istorijskog nasljedja, osjeca na svakom koraku.  Kako se tragovi prvih naseobina u Ulcinju javaljaju jos u V vijeku p.n.e., smatra se da su Ulcinj osnovali Iliri, narod indoevropskog porijekla. U vrijeme slobodne ilirske drzave Ulcinj dozivljava i najveci procvat. Prvobitno ime Ulcinja bilo je Kolhinijum, a dobio ga je po Kolhidjanima (plemenu grckog porijekla), za koje se smatra da su osnivaci starog Ulcinjskog jezgra.

Poznate su brojne legende i priče  o ovom gradu, a mi vam donosimo samo dio… Naša preporuka je da posjetie Ulcinj i da ga doživite…

• O blagotvornom uticaju izvora sumporne vode u Pinješkom zalivu na nerotkinje u Ulcinju se već stoljećima pričaju fascinatne legende. Ovaj je zaliv uvijek bio teško pristupačan ljudima s kopna, pa su žene mogle da se kupaju sa neskrivenim uzbuđenjem i nadom. One bi, kako pripovjedaju hroničari, u pratnji jedne starije Ulcinjanke, rano dolazile na plažu. Poput morskih nimfi, lagano bi ulazile u more, zaronjavale i plivale prema magičnom kamenu, koji se nalazi u sredini zaliva. Čim bi stigle do njega, napravile bi krug i plivajući oko kamena, uronjavale u dubinu mora provlačeći se kroz jedan otvor u kamenu koji je obrastao morskom travom. Taj se obred više puta ponavljao. I tako vjekovima.
• Naučnik svjetskog glasa Mihajlo Pupin (1858-1935) kupio je početkom 20-tog vijeka zemljište u Ulcinju, sa namjerom da otvori bolnicu za bolesti kostiju, o čemu takođe svjedoči njegovo pismo upućeno knjazu Nikoli. Pupin je 1911. godine pisao o zdravstvenim mogućnostima Ulcinja, posebno pominjući izvore ljekovite sumporne vode na Ženskoj plaži.
• Grad Ulcinj je prve notare imao 1261. godine, odnosno tačno 750 godina prije nego što je u Crnoj Gori osnovana Notarska komora. Javni bilježnici (notari) su bili uvaženi građani, jer su vršili odgovoran posao za zajednicu. Taj posao su u Osmanskoj imperiji vršile kadije.
• Ostrvce ili jednostavno krš Đerane se nalazi 2,2 milje jugoistočno od rta Đerane i jednu milju od obale. Ovaj lokalitet ronioci nazivaju mjesto potonulih amfora, pomorci “groblje brodova”, a ribari staništem školjki i mnogih vrijednih vrsta ribe (zubatac, orada, krnja, škarpina, brancin…). Jedriličari navode da treba biti veoma oprezan prilikom plovidbe kod Krša od Đerana i plićaka Ceke, jugozapadno od te hridi. Jer, akvatorijum je u potpunosti izložen svim vjetrovima i talasima sa otvorenog mora. Krš od Đerana je od 16-18. vijeka ulcinjskim gusarima služio kao pogodno mjesto sa kojeg su kretali u napad na brodove koji su prolazili ovim dijelom južnog Jadrana.
• U Ostrosu, u Krajini postoji Stari bunar koji je, po predanju, izgrađen 1001. godine. Njegova izgradnja veže se za doba vladavine kralja Vladimira i njegove žene Kosare. Prema legendi  koja kaže da je Sv. Vladimir “doletio” na konju, koji je potom udarao kopitima po zemlji. Iako je to područje bezvodno, na tom mjestu je iskopan izvor žive vode.Ovaj bunar, dubine 12 metara, je kulturno dobro i dan-danas ga koristi lokalno stanovništvo.
• Na oko 200 metara od mora, na kraju ulcinjske Maslinade u Valdanosu, nalaze se znamenite Viline vode ili Vilina česma. Put do tog mjesta je danas praktično nemoguć zbog toga što je čitav predio zarastao u makiju i šipražje, što još više daje Vilinim vodama mitsko značenje. I sam toponim Valdanos je nastao od kovanice  “vallja e nuses”, što na albanskom znači igra nevjeste, sirene, vile. Ulcinjani su od nevremena svoje barke najčešće sidrili u toj “uvali tišine”, gdje su noću, oni koji bi tamo ostajali, slušali pjesme i uživali u muzici vila.  Postoji takođe legenda da u pećini iza Viline česme, vile i danas čuvaju blago ilirske kraljice Teute.preuzeto sa www.mne.ul-info.com