Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1925. godine, irski pisac, legendarni George Bernard Show boravio je na Cetinju 1932. godine. Odsjeo je bio u hotelu “Pariz” – vlasništvo porodice Bratičević a na fotosu se vidi kako razgovara ispred ulaza u hotel sa prof. Ilijom Bratičevićem, sinom vlasnika hotela. Prlikom posjete Njegoševog groba, opčinjen ljepotom koju je vidio sa Lovćena, uzviknuo je: “DA LI SAM U RAJU ILI NA MJESECU!?”
Otvaranjem diplomatskih predstavništava na Cetinju, unose se nove navike i ponašanja u metropolu pod Lovćenom. Između ostalog formiraju se razna društva među kojima društvo za gimnastiku, tociljanje i borenje iz kojeg se izdvaja klizačko društvo koje dobija i svoj Ustav 30. oktobra 1892. godine, a ono što je najzanimljivije je svakako prvi teren za skejting napravljen od betona u samom parku blizu dvora Petrovića 1910.godine.
Biciklistički klub na Cetinju je formiran 1905. godine a prvi biciklista došao je iz Kotora na Cetinje 14 maja 1883. godine za nešto više od dva sata vožnje. Na slici vidimo Knjaza Mirka na tom prvom biciklu koje je stiglo u Cetinje.
Od 1870. godine Cetinje ima telegrafsku stanicu (u Vilsonovoj ulici) i održava redovne telegrafske linije sa Kotorom i sa unutrašnjim mjestima Crne Gore (Rijeka Crnojevića, Orja Luka, Ostros) a od 1878. godine i sa svim većim crnogorskim mjestima.
Prvi telefonski aparati u Crnoj Gori i na Balkanu uopšte, instalirani su na Cetinju 1900. godine a od 1907. godine uvedena je telefonska služba za javni saobraćaj između Cetinja i važnijih mjesta Crne Gore.
Prve zanatske radnje na Cetinju javljaju se tek sedamdesetih godina XIX vijeka. Njih su uglavnom otvarali zanatlije iz Podgorice, Skadra i Crnogorskog primorja. Prvi zanatlija sa Cetinja bio je puškar. Godine 1882. na Cetinju je bilo 12 zanatlija (4 terzije, 5 obućara i 3 pekara) dok je u Rijeci Crnojevića bilo 22 zanatlije (17 obućara, 2 pekara, 1 kazandžija i 2 mesara). Tih godina na izučavanje zanata šalju se u Češku mnogi mladići a 1904. godine otvara se radnička škola tako da se broj zanatlija iz godine u godinu uvećavao. Godine 1914. evidentirano je 89 zanatlija raznih struka. Osjetan porast zanatskih radnji na Cetinju zabilježen je u periodu između dva svjetska rata. Godine 1931. na Cetinju je registrovano 110. zanatskih radnji.
Prva krčma na Cetinju otvorena je 1832.godine.
Tih godina su radile kafana na Belvederu, Han Mašanovića i krčma na Bukovici.
Han turska riječ i da u prevodu znači gostionica. Pravilnikom o Hanovima koji je izdalo Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore 1905. godine između ostalog se kaže da sve javne zgrade, koje se nalaze po putovima i selima i u kojima se pored jela i pića može dobiti i prenoćište, jesu hanovi, da se oni dijele po svom uređenju na tri klase (prva klasa mora imati jednu veliku sobu sa namještajem, jednu poveću kužinu sa ognjištem, za putnike hljeba, mesa, sira, jaja, vina rakije i kafe itd), da moraju biti udaljeni najmanje 7,5 km od varoši, da moraju biti čisti i uredni, da moraju imati prirodna zdrava i čista jela i pića, da su im mjere uvijek prave, da se u njima ne smiju igrati karte, da niko ne može podići han bez dopuštenja nadležnih itd …
Pojavu prvog automobila zabilježio je “Glas Crnogorca” koji u broju od 6. juna 1902. godine donosi tekst: “U neđelju večer stigao je na Cetinje prvi automobil iz Kotora. U njemu je bio princ Burbonski, sin Dona Karlosa, španskog pretedenta, koji služi u carsko-ruskoj gardi”.
Oduševljen automobilom Jovo Popović, upravnik pošte i telegrafa Crne Gore, prilikom boravka u Parizu 1903. godine, naručio je kod firme “Delahue” jedan automobil za prevoz putnika i pošte. Automobil je isporučen Crnoj Gori prvih dana jula 1903. godine. Imao je 16 konjskih snaga, mogao je primiti 9 osoba a “razvijao” je brzinu 20 km/h. Relaciju od Kotora do Cetinja prelazio je za 2 h i 15 minuta dok je za tu relaciju diližansi trebalo 4 sata. Od Cetinja do Rijeke trebalo mu je 1 sat a od Rijeke do Podgorice 1 sat i 45 minuta.
Evo kako je “Glas Crnogorca” propratio ovaj događaj koji je kod stanovništva izazvao veliko interesovanje: ” … opasnosti nikakve nema, jedino se treba uklanjati sa stokom čim se čuje na daleko zvuk da dolazi automobil, i to nikad pri parapetu jer se stoka može prestrašiti i padnuti niz parapet”.
Izvor : cetinje-mojgrad.org