Da bi Vas uveli u priču o Henriku Angelu, norvežaninu koji je donio prve skije u Crnu Goru, moramo napraviti mali uvod.

Skije su bile korišćene za rad i transport prije nego što su počele da se koriste kao sredstvo zabave u časovima dokolice i sporta. Najstarija poznata verzija je široka, kratka skija pronađena u Norveškoj za koju se ustanovilo da je preko 4500 godina stara, a slike izrezbarene po zidovima pećina i stijenama govore da su skije bile korišćene mnogo ranije.
Ljudi iz oblasti Telemark iz Norveške, su uveliko zaslužni za razvijanje skijanja kao sportske aktivnosti, negdje u ranim 1870-im. Oni su izumili zavoje Telemark i Kristiania, kao način skretanja i kontolisanja brzina niz sniježne padine. Norvežani su takođe bili ljubitelji skokova. Prema tome, discipline i u alpskom i u nordijskom skijanju duguju svoje postojanje ovim ranim pionirima.
U vremenu prije 1891. godine po Crnogorskim planinama ljudi su koristili naprave, predhodnice savremenih skija, koje su se zvale «podplati», a služile su za kretanje po sniježnim prostranstvima isključivo iz praktičnih razloga.

1891. godine, Norvežanin, Kapetan Henrik August Angell dolazi u Crnu Goru sa jednim parom skija, koje su mu koristile da bi se lakše kretao po sniježnim prostranstvima. Misija mu je bila da upozna narod koji se stotinama godina bori za svoju slobodu i nezavisnost. Međutim, dolaskom na Cetinje, Kapetan Angell bitno mijenja svoju misiju. Naime, na Cetinju susrijeće civilizaciju kakva je bila prisutna i po drugim evropskim prijestonicama. Odlučuje, da na zahtjev Crnogorskog Vladara Nikole I, otpočne školu skijanja kada drugi put dođe u Crnu Goru. Dogovorio se sa jednim Francuskim Profesorom koji je radio u Francuskoj Ambasadi na Cetinju, da u međuvremenu osnuje jedno društvo u vidu Kluba kako bi se lakše izvodila obuka skijanja. Taj Klub pod imenom «Cetinjsko skijaško društvo» osnovan je 1892 godine.

1893 godine Kapetan Angell po drugi put dolazi u Crnu Goru sa sto pari skija, te tako počinje sa prvom školom skijanja u Crnoj Gori. Polaznici su bili građanstvo i crnogorska vojska. Kapetan Angell na taj način, umjesto proučavanja kako se ratuje na prostorima Crne Gore, donoseći novu civilizaciju, proučava na Cetinju kako treba skijati, izvodeći praktične vježbe na padinama oko Cetinja što je opisao u svojoj knjizi «Kroz Crnu Goru na skijama» koja je izdata 1895. godine u Kristianiji (Oslo). Na ovaj način ljudi koji žive po planinama su obučavani kako da koriste skije tokom dugih sniježnih zima za prktične potrebe, kasnije skijanje dobijaju sportsku formu. Danas je skijanje u Crnoj Gori posebno prisutno u zimskom turizmu u vidu rekreacije turista koji posjećuju crnogorske zimske centre, kao i školama i na Univerzitetu.
KO JE BIO KAPETAN ANGEL

Henrik August Angel rodjen 1861. godine u mjestu Luster (Norveska), umro je 1922. godine.
Bio je norveški kapetan, koji je u Crnu Goru prvi put došao 1893. godine na poziv Knjaza Nikole da obučava skijanju vojsku i civilstvo iz vojnih, praktičnih i sportskih razloga. Sa njim su u Crnu Goru došle prve skije, tako da time Crna Gora i cetinjske padine u podnožju Lovćena postaju kolijevka skijaškog sporta na Balkanu.

Zadivljen crnogorskom borbom za svoju samostalnost napisao je dvije knjige o Crnogorcima: “Kroz Crnu Goru na skijama” 1895. i “Sinovi crnih gora” 1896. godine. Knjigu “Kroz Crnu Goru na skijama” je posvetio norveškoj mladeži, kao primjer kako se treba boriti za nezavisnost svoje zemlje. Tekst ove knjige je nekoliko decenija bio omiljeno štivo norveške omladine, i informacije dobijene čitanjem ove knjige bile su njihovo prvo saznanje o jednoj dalekoj zemlji, koje su je i približile norveškom narodu.

Godine 1902. napisao je i treću knjigu o Crnogorcima “Odvažan narod”, a 1914. godine, nakon druge posjete Crnoj Gori, tada već pukovnik, napisao je i četvrtu knjigu “Mali narod u borbi za opstanak”.

Avanturista i sportista Kapetan Angel, 10 godina nakon puta za Crnu Goru je ponovo krenuo na jug sa skijama preko ramena da neki novi narod zainteresuje za skijaški sport. 1903. godine obučavao je francusku vojsku skijanju u mjestu Brijanson. Slobodne dane Angel je koristio da planinari po Visokim Alpima. Pokukusao je da bude i prvi covjek koji ce u zimskom periodu osvojiti Mon Blan.

Đavo na šticama
Negdje krajem 1892. godine, u austrougarski Kotor, došao je mladi norveški oficir, željan avantura i putovanja u nepoznate krajeve. Smjestio se u hotel “Graz” i odmah počeo da se raspituje za lovćenske vrleti i planinski dio Crne Gore. Odvraćali su ga, jer je bila žestoka zima, ali, ipak, on prvih januarskih dana 1893. krene. Pronašao je mladog i jakog vodiča, izvjesnog Jova, organizovao karavan koji će mu nositi poveći prtljag i uzanim stazama uz lovćenske serpentine krenuo ka Njegušima. Sve je on to kasnije opisao u svojoj knjižici “Skijama kroz Crnu Goru”, koja je pravi bibliofilski raritet.

Za dana je prošao tri-četiri njeguška zaseoka i odmorio u kući svog vodiča Jovana na Njegušima. Kako je to bio običaj u ondašnjoj Crnoj Gori, u koju su stranci rijetko dolazili, u Jovanovu kuću su nagrnuli radoznali Njeguši, uglavnom viđeniji ljudi, dostojni da se predstave jednom stranom oficiru. I ništa ih kod njega nije toliko iznenadilo kao par “štica”, zapravo skija koje su prvi put vidjeli, ali nijesu znali čemu služe.
Odmah ujutro, čim je svanulo, na jednoj nizbrdici pokrivenoj snijegom, pred mještanima, stasiti Norvežanin je demonstrirao stajanje na skijama, a zatim sa njima sjurio niz padinu.
– Ovo je đavo na šticama, govorli su oduševljeni posmatrači.
Crnogorci ne bi bili ono što su da odmah nijesu poželjeli da i sami probaju vožnju na ovoj čudnoj napravi. Bilo je padanja, smijeha, podvriskivanja, ali… Za kratko vrijeme nekoliko mladića sa Njeguša uspjelo je da se na skijama sjuri niz dolinu.
Nakon dva-tri dana Angel je krenuo ka Cetinju, jer je želio da upozna Crnu Goru o kojoj je dosta saznao iz putopisa dr Haserta i Frileja koji su bili prevedeni na njegov jezik.
Na žalost Njegušana Henrik Angel se sa svojim karavanom zaputio ka Cetinju. Pružila mu se prilika da isproba svoje umijeće na skijama niz lovćenske padine. Sjurio bi se niz brdo i tu čekao svoje pratioce. I tako sve do prijestonice.
Jedan mladić, koji ga je primijetio kako juri na čudnoj napravi, dotrčao je do tadašnjeg urednika “Glasa Crnogorca” i rekao mu:
– Vidio sam samog đavola kako se spušta na šticama niz planinu, a za njim ostaje sniježna prašina…
Prvo poznanstvo na Cetinju mladi Norvežanin je uspostavio sa jednim Francuzom, savjetnikom na crnogorskom Dvoru. On mu je donekle objasnio mnoge pojedinosti o Crnoj Gori, njenoj slavnoj istoriji, običajima i životu ovdašnjih ljudi.
U svojoj knjizi “Skijama kroz Crnu Goru”, Angel tvrdi kako su Crnogorci pravi majstori u sportu, a najviše ga je iznenadilo što je u malom Cetinju vidio atraktivna klizališta kakvih je bilo malo u Evropi. Tvrdi, da su njegovi poznanici znali da barataju sa loptom, bili su odlični trkači, a poznavali su i druge sportove.
Opisao ih je kao snažne, vitke i izdržljive ljude. “Nijesam ih mogao stizati kada bi krenuli da se penjemo ka nekom planinskom vrhu…”
Opisao je i takmičenje koje se održavalo jednom godišnje i da pobjednik nije dobijao nikakve nagrade, ali je do sljedećeg takmičenja bio idol u svom kraju. Sva ta spartanska nadmetanja Angel je doživio u Crnoj Gori tri godine prije nego je u Atini održana prva Olimpijada.
Kada je do knjaza Nikole došao glas o čudnom turisti, koji na daskama leti po snijegu, pozvao ga je na dvor, a potom su izišli na jedan obronak da mu Angel pokaže umijeće na skijama. Knjaz je bio toliko oduševljen da je odmah iz Beča naručio desetak pari za svoje oficire. Nakon toga je naredio plemenskim kapetanima da gosta iz Norveške upoznaju sa svim krajevima njegove države.
U Nikšiću je Angel izveo nekoliko bravura pred mještanima, koji su bili toliko oduševljeni, da je mjesni stolar već sjutradan napravio prvi par skija. To su bile prve skije napravljene u Crnoj Gori.
U Centralnoj biblioteci na Cetinju čuva se primjerak ove rijetke knjige čiji je autor norveški oficir Henrik Angel koji je donio prve skije, koje su se nakon njegovog odlaska mogle vidjeti na mnogim mjestima u Crnoj Gori.

Izvor :

Pobjeda

Skijanje.rs