U Boki kotorskoj postoji jedno malo mirno mjesto pored mora. Mjesto koje je poznato po jednom cvijetu u čiju čast se svake godine održava svetkovina – dani kamelije. Postoje dvije legende kako je kamelija došla do Stoliva, jedna je se odomaćila je priča o kapetanu koji za ljubav svoje žene donosi iz dalekog Japana cvijet davne 1870.godine. A druga? Druga je legenda koju je zapisao gospodin T.Grgurević, i koju vam ovom prilikom mi prenosimo.
Nekada davno prolazio je stolivski jedrenjak duž obale Tripolitanije. More je bilo mirno, a nebo vedro. Tišinu su narušavali jauci koji su dopirali negdje iz daljine. Barba je naredio da se osmatra pučina sa jarbola jer je ridanje ljudi predskazivalo neku nesreću. Uskoro su ugledali gusarski brod. Pirati, sigurni u svoju snagu i naviknuti samo da napadaju a ne i da budu napadnuti, plovili su bezbrižno, ne preduzimajući na ostalim brodovima uobičajene mjere predostrožnosti. Uveče je počelo pirovanje.
U prethodnom napadu zadobijeno je dosta plijena, između ostalog i mnogo toga za bogatu gozbu ili pijanku iznad svega cijenjenu. Stolivljani su, koristeći povoljne okolnosti, izvršili napad i oteli tri robinje što su bolno jaukale. Prebacili su ih na svoj jedrenjak. One su bile presrećne. Kazale su da su Krezove kćerke i da ce im njihov otac, najbogatiji čovjek na svijetu, dati za nagradu blaga koliko žele.
Siromašni pomorci sa stolivskog jedrenjaka nijesu pristali da se njihovo dobročinstvo plati dijamantima i zlatom. Nastavili su putovanje. Te noći na palubu je sletjela neka žena odjevena u bijelo. Reče im da je šalje Krez i da ce ih nagraditi blagom većim od onoga što je bogataš mogao dati, a nijesu ga uzeli.
“Krezovo blago se troši i potroši, a ja cu vam darovati nešto više što nije blago, a što više vrijedi. Koliko se god troši ima ga sve više. Tom bogatstvu nikada kraja” – reče žena koju je poslao Krez.
Stolivski pomorci okupili su se oko čudne osobe i slušali što im ona predlaže.
“Kada dođete u Stoliv, odmah posijecite tri stabla u Kestenovoj šumi. Na proljeće iz tri panja, za tri djevojke što ste ih oslobodili, izniknuće cvjetovi vrijedniji od zlata.”
Kada stigoše kuci, Stolivljani sjekirama posjekoše ona tri stabla kestena. Vremenom oni i zaboraviše ovaj događaj. U proljeće, iz potpuno trulih panjeva, pojaviše se bijeli, crveni i ružičasti cvjetovi. Pokupiše oni ove nježne stabljike i zasadiše ih u kestenovu zemlju u dvorištima svojih kuća. Bile su to prve stolivske kamelije božji dar dodijeljen dobrim stolivskim pomorcima. U prvo je vrijeme bilo svega nekoliko stabala, a sada ih ima na stotine. Cvijet kamelije postao je izvor zarade mnogih stolivskih familija. Zato ih je svake godine sve više.
“Legende iz Boke” – T.Grgurević