Kotor je grad sa puno različitih priča i legendi. Gotovo da se o svakom njegovom dijelu, kamenu kojim su popločane njegove ulice, palatama koje okružuju pojedine djelove grada, znamenitostima koje posjeduje, moze ispričati neka lijepa priča, istinita storija ili kakva dosjetka. Kada vec izgovorimo riječ Kotor, odmah se dosjetimo i drugih djelova (naselja) koji ga cine Perasta, Prčanja, Risna, Dobrote… Pa kada vec pominjemo Dobrotu evo price o njenom nastanku:

Dvojica putnika koji su obilazili cijeli svijet, stigose i do sinjeg mora. Kako bijahu vec izmrcvareni od dugog puta, sjedose na nekakvu stijenu da se odmore i okrijepe. Jedan od njih se pomjeri malo ustranu i zapazi jednu plocu na kojoj je bio nekakav natpis. Natpis je nosio poruku: “Izmjeri deset duzina, kopaj i stani ”. Kada su to procitali upitase se sta to moze biti, pa pocese jedan s drugim da odgonetaju sta bi to uputstvo moglo da znaci. U jednom trenutku pade im na pamet ideja da sa plocom izmjere zadatih deset duzina, pa tako i ucinise. Kada odmjerise koliko je trebalo, pocese da kopaju omanju rupu u zemlji i pronadjose nekakav kovcezic. Pokušaše da ga otvore, ali na njihovo zaprepašćenje, kovčeg se sam otvori. Na dnu kovčega zlatnim slovima pisalo je “ovo je svačija dobrota”. Dugo su razmišljali sto im je činiti! Da li da ostanu tu gdje su, ili da nastave put dalje. Ipak, kako je poruka sličila nekakvom zavjetu, ostaše na mjestu gdje su pronasli poruku.

Na istom mjestu na brzinu napravise neku kolibicu, i krenu spavati. Tokom noci desi se nesto veoma cudno. Iz drvenog kovčežića /skrinjice/ zasjase nova sjajna slova. Nova poruka je glasila “Poželi šta god hoćeš prije sna”!!! Kako su u obojica putnika s početka priče bila siromašna poželješe da imaju kamene kuće i lijepe žene. Kad su se ujutru probudili zanijemiše od zadovoljstva. Ugledaše bijele dvor i zenu na prozoru kako gleda u more. Preseliše se odmah u novi dvor i nastavise da žive u izobilju. Od tada oni svako veče prije sna poželjese po jednu lijepu kucu, koja zorom osvitaše.